Stevan Raičković rođen je 5. jula 1928. godine u Neresnici kod Kučeva. Bio je srpski pjesnik i akademik. Gimnaziju je učio u Senti, Kruševcu, Smederevu i Subotici, gdje je i maturirao. Studirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a već sa 17 godina počeo je da objavljuje pjesme u „Književnosti“, „Mladosti“, „Književnim novinama“ i „Politici“. Od 1945. do 1959. godine bio je saradnik Literarne redakcije Radio Beograda.
Do 1980. godine Raičković je bio urednik u Izdavačkom preduzeću „Prosveta“. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umjetnosti izabran je 1972. godine, a za redovnog 1981. godine.
Objavio je više od dvadeset zbirki pjesama, sedam knjiga za djecu i nekoliko knjiga eseja. Prvu zbirku „Detinjstvo“ objavio je 1950. godine, da bi već sljedećom, „Pesma tišine“, dvije godine kasnije, bio primijećen.
Prevodio je ruske pjesnike, Anu Ahmatovu, Marinu Cvetajevu, Josifa Brodskog, sačinio je izbor poezije Borisa Pasternaka. U prepjevu „Sedam ruskih pjesnika“ i antologiji „Slovenske rime“ predstavio je i moderne ruske pjesnike. Preveo je i Šekspirove sonete i „Deset ljubavnih soneta“ Frančeska Petrarke.
Raičkovićeva poezija objavljena je na ruskom, poljskom, češkom, slovačkom, mađarskom, bugarskom, rusinskom, albanskom i slovenačkom jeziku.
Stevan Raičković preminuo je 6. maja 2007. godine u Beogradu.
(Poezija suštine)
