Srbija ima ljekare koji odlično znaju da liječe visok krvni pritisak, na Listi ljekova ima i dovoljno efikasnih medikamenata, ali nevolja je što se tek jedna četvrtina onih koji imaju dijagnozu hipertenzije liječi na pravilan način. I kad se dijagnoza postavi, mnogi pacijenti samoinicijativno prestaju da piju ljekove kada ne izmjere povišene vrijednosti pritiska i nemaju tegobe. To otvara put oscilacijama krvnog pritiska, a na duge staze to vodi ka komplikacijama u vidu promjena na perifernim krvnim sudovima, infarkta, šloga, otkazivanja bubrega… Hipertenzija nije bolest koju liječi samo kardiolog, naprotiv, u timu mora da bude i endokrinolog, nefrolog, vaskularni hirurg, neurolog i psihijatar, a obavezno mora da se priča o preventivi i takozvanim nefarmakološkim mjerama u liječenju hipertenzije.
O svemu ovom pričalo se prošle nedjelje na 10. Međunarodnom kongresu hipertenzije, koji je u Beogradu okupio više od 90 istaknutih predavača iz zemlje i inostranstva i oko 500 učesnika.
Najveći problem u liječenju povišenog krvnog pritiska u Srbiji i dalje ostaje to što zanemarujemo značaj primarne prevencije, rekla je za „Magazin” prof. dr Vesna Stojanov, kardiolog i predsjednica Udruženja za hipertenziju Srbije, koje je organizovalo ovaj izuzetno posjećen i važan medicinski skup.
– Ukoliko smo gojazni, fizički neaktivni, pušimo, jedemo masnu hranu, pijemo puno „koka-kole”, energetskih ili alkoholnih pića, a uz to živimo pod hroničnim stresom i uslovima aerozagađenja ili buke, teško ćemo izbjeći hipertenziju – kaže za „Magazin” dr Stojanov.
Mnogi misle kako će problem hipertenzije riješiti lako: danas bar postoje moćni ljekovi, stalno se pojavljuju novi… Da li je to tako?
– Ne postoji lijek koji neće sniziti vrijednosti, ali cilj ljekara nije samo da pacijentu spusti vrijednosti pritiska, nego lijek mora da spriječi velike oscilacije, mora da ima ravnomjernu efikasnost tokom 24 sata – odgovara naša sagovornica.
Ona objašnjava šta se podrazumijeva pod pravilnom terapijom:
– Važno je da se ljekovi piju onako kako je ljekar prepisao, a ne da izmjerena vrijednost u datom trenutku određuje da li će neko uzeti terapiju ili sam donijeti odluku da to ne uradi. Čim ustane ujutru, prva stvar koju pacijent treba da uradi jeste da popije propisani lijek. S večernjim dozama postoji problem: mnogi smatraju da treba da imaju dva lijeka; ujutru i uveče, što je greška. Sada imamo ljekove koji imaju 24-časovnu efikasnost i oni se prepisuju jednom dnevno. Nema potrebe za dodatnom večernjom dozom lijeka.
Međutim, kako doktorka kaže, mnogi pacijenti su u strahu šta će im se događati u toku noći i nerijetko lijek popiju na svoju ruku, a to može da napravi ozbiljan problem.
Naime, pritisak prirodno, fiziološki pada do dva sata iza ponoći. Lijek koji osoba popije prije odlaska na spavanje, dakle oko 22 ili 23 sata, obori pritisak, a dodatno i fiziološki dolazi do pada pritiska. To dovodi do jutarnjeg povišenog pritiska, koji vodi do oštećenja ciljnih organa, šloga, infarkta i ostalih komplikacija.
– Postoji, međutim, 10 do 15 procenata ljudi kod kojih ne dolazi do prirodnog, noćnog pada krvnog pritiska. Riječ je o pacijentima koji imaju neko endokrino, bubrežno oboljenje ili slip apneu i kod njih će ljekar procijeniti da li im je potrebna i večernja terapija – podsjeća naša sagovornica.
Dr Vesna Stojanov je cio radni vijek posvetila liječenju visokog krvnog pritiska, vodi Centar za hipertenziju pri Univerzitetskom kliničkom centru Srbije, redovni je član Evropske akademije nauka i umjetnosti i reklo bi se da je u dugom stažu rijetko šta može iznenaditi. Ipak, nije tako i izdvaja jedan trend koji dominira u posljednje vrijeme i koji je, priznaje, zaprepašćuje, a to je samodijagnoza i samoterapija.
– To znači da neko sam sebi mjeri pritisak, postavi dijagnozu i sam sebe liječi. Zatim dođe u centar i kaže: moj pritisak iznosi toliko i ja bi trebalo da pijem taj i taj lijek. To je problem ovog doba, kojem je u mnogome doprinijela i primjena vještačke inteligencije. Moguće je zaista da ta osoba svaki put sebi izmjeri visok pritisak, ali da li ta osoba ima hipertenziju može da utvrdi i potvrdi samo ljekar – kaže doktorka.
– Stres na poslu ili u porodičnom životu, ukoliko je konstantan, skoro 24-časovni, dovešće do porasta pritiska. Ako kod ovih pacijenata kardiolozi ne mogu da postignu rješenje, onda ih upućujemo kod psihijatra – navodi ona.
Dijagnoza hipertenzije se postavlja mjerenjem, ali ona se danas nerijetko olako postavlja jer se ne poštuje pravilno mjerenje krvnog pritiska.
– Ljekari treba u svojim ordinacijama da mjere pritisak tri puta u razmaku od tri do pet minuta. Prva vrijednost se ne gleda, na taj način se eliminiše takozvana hipertenzija „bijelog mantila” (pojava da zbog uzbuđenja ili nervoze reaguje povišenim vrijednostima). Svako sljedeće mjerenje će pokazati niže vrijednosti. Ovo se savjetuje i za kućno mjerenje – kaže doktorka.
Olako postavljena dijagnoza može da dovede do druge vrste problema. Ako pacijent ima hipertenziju „bijelog mantila”, dakle povišene vrijednosti, i ljekar propiše terapiju, dobija se velika varijabilnost krvnog pritiska.
– I niske vrijednosti su opasne i mogu da dovedu do moždanog udara, infarkta. Nije nizak pritisak znak dugog života. Niske vrijednosti stvaraju probleme, oštećenje bubrega naročito kod starijih osoba.
Redovna terapija je ono što je prepisao ljekar, a ne dr „Gugl”
Svako dobija svoju kombinaciju ljekova
Pritisak bi trebalo da se mjeri dva do tri puta nedjeljno, u isto doba dana ili u slučaju subjektivnih tegoba češće, ali nikako 20 puta dnevno!
Sljedeći je da se terapija uzima redovno, a ne da se tableta popije u zavisnosti od toga kolika je trenutna izmjerena vrijednost.
– Redovna terapija je ono što je prepisao ljekar, a ne dr „Gugl” ili kako kaže komšija. Posebne preporuke Evropskog udruženja insistiraju na individualizaciji terapije, da svaki pacijent ima svoj lijek ili svoju kombinaciju. Ljekovi moraju da se piju svakodnevno, a kada postoje oscilacije temperature vazduha ljekar će reći šta treba eventualno korigovati u terapiji. Idealno je da pacijent ima redovnu fizičku aktivnost ili šetnju, bar 30 minuta dnevno, da ne jede slanu hranu, posebno u zimskom periodu, a evropske preporuke sada kažu ni kap alkohola – nabraja naša sagovornica.
Pravilo za starije ljude
– Kod starijih ljudi je ključna individualizacija terapije. Ako je neko stariji od 80 godina, a ima krvni pritisak 160 milimetara živinog stuba (mmHg) i preko toga, onda se mora krenuti s ljekovima. Ukoliko se takvom pacijentu obara pritisak ispod 120 sa 70 mmHg, može da ima probleme s bubrezima ili perifernim krvnim sudovima. On će moći da prelazi mnogo manje razdaljine, imaće bolove u nogama – nabraja dr Stojanov.
(POLITIKA)
