Kontaminacija institucija ili politički obračun – Šta sve krije bezbjednosna afera snimanja direktora policije?

Nedavni događaji koji su potresli crnogorsku javnost, a tiču se tajnog snimanja i praćenja vozila Lazara Šćepanovića, otvorili su Pandorinu kutiju unutar bezbjednosnog i pravosudnog sektora. Kada se materijal, nastao opservacijom visokog policijskog funkcionera, pojavi na internet kanalima koji se direktno povezuju sa odbjeglim licima iz kriminogene sredine poput Miloša Medenice, situacija prestaje da bude samo policijska statistika i postaje pitanje nacionalne bezbjednosti.

Prema informacijama koje su dospjele u javnost, u sklopu istrage ovog slučaja privedena je i službenica nikšićkog Osnovnog državnog tužilaštva (ODT). Iako se mora biti izuzetno oprezni uz poštovanje prezumpciju nevinosti – jer sudski epilog i dokazi tek treba da potvrde eventualnu krivicu – sama sumnja da je neko unutar institucija sistema involviran u curenje informacija prema navodnim kriminalnim strukturama predstavlja ogroman alarm.

Postavlja se pitanje: Kako je moguće da povjerljivi podaci i snimci završe u rukama onih koji su na drugoj strani zakona?

Dok se institucije bore sa nasljeđem prošlih vremena, svjedoci smo pokušaja politizacije ovog slučaja. S jedne strane, predstavnici bivšeg režima (DPS) koriste svaku akciju nadležnih organa kako bi je označili kao politički revanšizam ili progon. Fokus reakcija opozicije primarno se bazira na činjenici da se direktor policije vozi u blindiranom majbahu, a što su predstavnici sadašnje vlasti a nekadašnje opozicije mahom kritikovali, kada su kupljeni za potrebe tadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića kao i premijera Duška Markovića. Međutim, ukoliko se uzme u obzir da je trenutki direktor policije, makar prema tvrdnjama aktuelne vladajuće većine započeo borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije (čitaj: mafije i kriminalnih klanova) onda se stiče utisak da njegova bezbjednost zaista jeste ugrožena, pogotovo ukoliko se uzme u obzir da je njegovo vozilo praćeno dronom jer – ukoliko vozilo može biti praćeno, može potencijalno i biti ugrožena sama bezbjednost Šćepanovića. Opozicija to, očigledno, ne vidi.

Stoga, važno je naglasiti da je na djelu bezbjednosni presedan te da praćenje šefa policije otvoreno pokazuje stepen drskosti organizovanog kriminala koji je očigledno navikao da ima svoje ljude u pravosuđu i institucijama sistema.

Ova afera stoga prevazilazi dnevnopolitička prepucavanja i ukazuje na dublje sistemske anomalije koje su godinama građene. Ako su navodi o učešću službenice tužilaštva u distribuciji materijala tačni, pred javnošću se otvara neprijatna slika o tome koliko su državni organi bili pod uticajem paralelnih struktura.

U tom kontekstu, nameće se ključno pitanje:

Ukoliko je tačno da su službenici tužilaštva pomagali kriminalnim klanovima, je li realno da je čitav sistem toliko kontaminiran i da li je država sposobna da se izbori sa ovakvom vrstom infiltracije bez korjenitih rezova?

Odgovor na ovo pitanje odrediće dalji put Crne Gore ka uspostavljanju stvarne vladavine prava i potpunoj demontaži mafijaške matrice.

Šta su rekli iz opozicije

Član Opštinskog i Izvršnog odbora Demokratske partije socijalista (DPS) Nikšić Boris Muratović kazao je da su Demokrate „lažima, spinovima i otvorenim pokušajima zastrašivanja koje svakodnevno sprovode nad poštenim ljudima i njihovim porodicama postali su nova ‘normalnost’ u Crnoj Gori“.

On je na svom Fejsbuk profilu komentarisao objavu da je saradnica u nikšićkom tužilaštvu Zorica Radulović identifikovana kao osoba kojoj je poslat snimak praćenja direktora Uprave policije (UP) Lazara Šćepanovića, a policajci su utvrdili da joj je video zapis, nakon što ga je sačinio, poslao Saša Đilas.

„Šta očekuju oni koji naređuju upade u porodične kuće? Koji zastrašuju stare ljude? Koji pokušavaju da unište reputaciju svakog ko misli drugačije, i to na najprizemniji način? Sve to samo da bi sakrili sopstvenu nesposobnost i skrenuli pažnju sa pitanja vožnje čuvenog majbaha koji se, po riječima tih istih ‘poštenih’ oslobodilaca, prodaje već šest godina. Svi mi iz Kličeva znamo istinu – lakše je ući u Pentagon nego u dio Školske ulice gdje obitava ta štićena ličnost. I ne, to nijesu naučili od nas, iako su nekad vrlo otvoreno pokazivali simpatije prema DPS-u, naravno dok smo bili na vlasti“, napisao je Muratović.

„Kada ljudi kojima su javno izgovorena puna imena i prezimena nemaju nikakve veze sa optužbama koje im se stavljaju na teret, te da je drugi snimak u pitanju? Ko će tada snositi odgovornost? Može li se gumicom obrisati šteta koja im je nanesena? Naravno da ne može! Ovo je neminovno kada loši đaci i marginalci dođu do funkcija koje svjesno zloupotrebljavaju. Tada vlast postaje sredstvo osvete i ispunjavanja dječačkih snova (otuda želja za vožnjom majbaha), a ne služenja građanima“.

Muratović je kazao da ovo nije slijepa politička kritika, već „borba protiv političkog kancera našeg društva“.

„Maja Vukićević je bila kadar DNP-a, pa ipak, njen rad kao ministarke saobraćaja ne zaslužuje kritiku, naprotiv, pokazala je kako se posao radi odgovorno i profesionalno. Dakle, pohvale ponekad mogu dobiti i oni sa kojima ne dijelim političko mišljenje! Crnoj Gori trebaju sposobni ljudi – bez obzira na političku, nacionalnu ili vjersku pripadnost. Dok se to ne desi, ostaćemo taoci podjela između Crnogoraca i Srba, pravoslavaca, katolika i muslimana – dok građani plaćaju cijenu! A kada ove, koji su od politike napravili cirkus i sredstvo obračuna, pošaljemo u političku prošlost, tek tada možemo govoriti o napretku. Međutim, ni time se borba ne završava, već će predmet kritike biti svi oni, ma čiji predstavnici bili, koji ne budu radili u korist jedine nam domovine i svih građana Crne Gore“, kazao je Muratović.

Dodao je i da ne smije napisati „da ničija nije do zore gorjela“.

„Jer će ispasti da sam saradnik kriminalnih grupa i da sam ugrozio bezbjednost ovim velikanima, ali zato mogu snimiti majbaha kad god ga vidim, jer je ovo jedini primjer u svijetu da se u automobilu vrijednosti gotovo milion eura vozi bukovi panj“, napisao je Muratović.

Vojinović odgovorila Muratoviću: Skandalozna objava razotkrila čitavu političku matricu DPS-a, za njih su problem oni koji su konačno počeli da gone kriminalce!

Ogolila je ono što građani Crne Gore odavno vide, da se DPS ne diže protiv kriminala, nego protiv onih koji su konačno počeli da diraju mreže koje su godinama rasle u okruženju DPS-a, saopštila je poslanica Demokrata Anđela Vojinović.

„Kada policija, prema zvaničnim saopštenjima, pretresa objekte koje koriste Ljubo Milović, Nebojša Bugarin i druga lica koja se dovode u vezu sa najtežim oblicima kriminala, a visoki funkcioner parlamentarne partije na to odgovori da se pretresaju pošteni ljudi. To je poruka. To je izbor strane. To je moralni sunovrat i javna odbrana podzemlja. Jer u uređenoj državi pošten čovjek brani Policiju od kriminalca. Samo u politički oboljeloj svijesti brani se kriminalac od Policije. I zato problem nije samo u riječima koje su napisane. Problem je u onome što te riječi znače. A znače da za njih nijesu problem oni koje bezbjednosni organi gone. Za njih su problem oni koji su konačno počeli da gone. Istorija se očigledno ponavlja, pa je tako bivši gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković branio Šarića, bivši pomoćnik direktora Policije Zoran Lazović, Belivuka, poslanici DPS-a Milivoja Katnića, a Muratović Milovića i Bugarina“, navela je ona.

Dodala je da je jednako uznemirujuće i to što Muratović javno sugeriše da zna ko je snimao štićeno lice koje je danas među najugroženijima u državi.

„To je poruka od koje mora da se trgne svaka institucija. Jer onoga trenutka kada političari saopšte da barataju informacijama koje mogu ugroziti bezbjednost štićenih lica, država više nema pravo da ćuti. A kada se uz to najprizemnije vrijeđaju državni funkcioneri i posebno direktor Uprave policije samo zato što hapse one koje je bivši režim godinama stvarao, štitio i ohrabrivao, onda javnost dobija konačnu potvrdu onoga što je odavno znala. Iza hibridnih udara na državu, na bezbjednosni sektor i na borbu protiv organizovanog kriminala stoji politička matrica DPS-a koja kriminalce pokušava predstaviti kao žrtve, a one koji ih gone kao mete. To je njihova formula. To je njihova sramota. To je njihova politika. Da osumnjičeni budu predstavljeni kao “pošteni”, a oni koji ih gone kao problem. Da se zamijene uloge. Da se izvrne istina. Da kriminal dobije politički kišobran, a država politički nož u leđa. Zato, ako neko misli da su ovo samo nesmotrene riječi, grdno se vara. Ovo je javna priprema terena da se opere ono što država pokušava da razbije. A kada jedan opozicioni subjekt spadne na to da najprizemnijim uvredama udara na jednog čovjeka samo zato što je krenuo na njihove vojnike, onda je jasno da nije proradio razum, nego strah. Očigledno i s razlogom“, kazala je ona.