Kina ukida carine za sve afričke zemlje osim Esvatinija, a produženi bescarinski režim za 53 države trebalo bi da važi do 30. aprila 2028. godine.
Od decembra 2024. godine, Peking je već primijenio režim bez carina na 33 najmanje razvijene afričke zemlje, a sada ga proširuje na gotovo cio kontinent. Kineske vlasti ovaj potez predstavljaju kao jednostrani korak kojim se Africi nudi nulta carinska stopa, dok analitičari upozoravaju da carine nijesu glavna prepreka afričkom izvozu.
Lauren Džonston, viša istraživačica u Institutu AustKina, ocijenila je da ovaj potez predstavlja Kinu kao liberalnijeg trgovinskog partnera i političku suprotnost Sjedinjenim Američkim Državama. Dodala je da bi veći izvoz afričkih poljoprivrednih proizvoda mogao „pomoći u povećanju prihoda u ruralnim područjima, poboljšanju ruralne produktivnosti i na kraju smanjenju gladi i siromaštva“.
Međutim, trgovinu između Kine i Afrike i dalje obilježava rastući disbalans u korist Pekinga. Prošle godine, trgovinski deficit Afrike sa Kinom porastao je za 65 odsto, na oko 102 milijarde dolara. Afrički izvoz u Kinu i dalje se uglavnom zasniva na mineralima i sirovinama, poput sirove nafte i metalnih ruda, dok su glavni partneri Kine u Africi Angola, Demokratska Republika Kongo i Južna Afrika.
Džervin Naidu iz organizacije Oxford Economics Africa upozorio je da mnoge afričke ekonomije i dalje imaju ograničene industrijske kapacitete, slabu logistiku i veliku zavisnost od izvoza sirovina, što samo smanjenje carina ne može da riješi. Sličan stav ima i Alfred Šipke iz Istočnoazijskog instituta u Singapuru, koji smatra da će kratkoročni efekti vjerovatno biti skromni i koncentrisani u zemljama koje već imaju izvozne kapacitete.
Izuzimanje Esvatinija, jedine afričke zemlje obuhvaćene ovom odlukom koja održava diplomatske odnose sa Tajvanom, ima i političku dimenziju. Analitičari smatraju da je riječ prije svega o političkoj poruci Pekinga, sa ograničenim ekonomskim efektom.
