Ako je sudnica mjesto gdje se odmjeravaju argumenti, onda se u slučaju Ane Đukanović očigledno paralelno vodi još jedno ročište – ono u kojem se ispituje izdržljivost Hermès kože na institucionalnu ozbiljnost.
Jer dok se drugi bore sa paragrafa i dokazima, ovđe se očigledno vodi tihi duel između zakona i luksuza. I zasad, luksuz ne pokazuje namjeru da ustupi mjesto.
Svjetloplava Birkin torba ulazi prva – kao da testira akustiku prostora: da vidi da li se u sudnici čuje više eho pravde ili eho cijene od petnaest hiljada eura. Odgovor, za sada, ostaje diplomatski.
Crvena Kelly potom preuzima scenu, sa zlatnim detaljima koji ne traže pažnju – oni je jednostavno uzmu. To nije torba koja prati osobu. To je torba koja sugeriše da je osoba u njenoj pratnji. Kao mali, kožni kabinet samopouzdanja.
A cvjetni Hermès? To je već filozofska poruka. Kao da brend u jednom trenutku kaže: “Ako već ulazite u sudnicu, hajde da unesemo i malo botanike u pravni realizam.” Jer ništa ne govori “pravna država” kao luksuzni cvjetni print koji može da pokrije prosječnu godišnju platu u regionu.
I tu dolazimo do ključnog pitanja: da li su to torbe ili argumenti? Jer u ovom slučaju djeluje da statusni simboli imaju sopstvenu procesnu ulogu – bez potrebe da budu saslušani, oni već nešto dokazuju.
Zanimljivo je i to što Hermès, za razliku od većine učesnika u sudskom postupku, nikada ne gubi na vrijednosti u javnom prostoru. Štaviše, svaki ulazak u zgradu suda djeluje kao nenajavljena revizija tržišta luksuza.
A svaka torba na ovim fotografijama pojedinačno vrijedi po 15.000 eura.
U javnoj percepciji, dolazak na sudska ročišta sa izrazito skupim luksuznim torbama lako se čita kao svojevrstan tihi performans moći. Dok su sudije, makar simbolički, vezane za institucionalnu ulogu i fiksnu platu, stranke u postupku u javni prostor unose i druge vrste “argumenata” – one koji se ne pišu u spisima, nego se nose na ruci.
U tom kontrastu, luksuzni modni dodaci prestaju biti samo lični stil i postaju poruka: da se status, uticaj i finansijska snaga ne zaustavljaju na vratima sudnice, već ulaze zajedno sa osobom.
Naravno, to ne znači da torba mijenja tok postupka, ali u društvenom čitanju takvih scena ona često postaje više od modnog detalja – postaje simbol razlike između institucionalne skromnosti i privatnog obilja koje se, makar vizuelno, ne trudi da ostane neprimijećeno.

Sto vi iz borbe ne kupite tu torbu
Daka nijesu lopovi kao ti tvoji jarani…ali dzaba vam sve Susite se ko stara bukva
Dje si Drago posrbice, osuseni ste da nema kud vise
Čega se pametan stidi, time se fukara ponosi. Mnogo je časnije nositi plastičnu kesu čistoga obraza, nego pokazivati pokradenoj Crnoj Gori svoju bolesnu žeđ za luksuzom. Kao da Svevišnji pita, kad kreneš na onaj svijet, koje ti je marke torba.
Dobar clanak ali trebalo je napraviti i psiholosku analizu kako za kratak vremenski period od mure i varteksa dodjosmo do luj vitona i svu pr9slost zaboravismo
Jesu li ovo torbe one kobilendre Ane
Svi vi bi ste voljeli dobre torbe i dobra kola, no vam dobro i taj arbajt od 07 do 19 h