U centru hrvatske prestonice, tokom protekle noći, ponovo je na meti vandala bila svetinja Srpske pravoslavne crkve.
Napad na Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg na Cvetnom trgu nije samo čin pojedinačnog vandalizma, već najnovija karika u dugom lancu sistematske kampanje čiji je cilj zatiranje srpskog pravoslavnog identiteta i vaskrsavanje mračnih projekata iz vremena NDH.
Tokom noći između 22. i 23. aprila, za sada nepoznati počinilac, a sumnja se da ih je bilo i više, izvršili su rušilački pohod na Saborni hram, bacajući stolice i inventar iz obližnjih kafića na vrata i ogradu crkve. U ovom bezumnom napadu nepovratno je razbijen vitraž star više od jednog vijeka, koji je preživio brojne ratove, ali ne i današnju hrvatsku „demokratiju“.
Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ocijenio je ovaj napad kao „zastrašujući“, upozorivši da kontinuirana medijska demonizacija Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj direktno generiše ovakvo nasilje na ulicama. Slično mišljenje dijeli i Savo Štrbac, predsjednik DIC „Veritas“:
— Ovo je još jedan nedvosmislen pokazatelj koliko su Srbi i dalje nepoželjni u Hrvatskoj. Napad na hram u samom centru Zagreba direktna je posljedica atmosfere linča koja se planski kreira u javnom prostoru — poručio je Štrbac.
Oživljavanje duhova NDH
Ovaj incident se ne može posmatrati izolovano, jer dolazi u trenutku kada se u hrvatskom javnom prostoru sve agresivnije promoviše ideja o oživljavanju tzv. Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) – zloglasne paracrkvene tvorevine koju je 1942. godine utemeljio krvnik Ante Pavelić. Poslanici ekstremno desnih partija u Saboru, pre svih iz redova Domovinskog pokreta (koalicioni partner vladajućeg HDZ-a) i pojedinci iz Mosta, danas otvoreno zagovaraju zabranu djelovanja SPC i otimanje njenih vjekovnih manastira i hramova. Istovremeno, učestalo skrnavljenje i uklanjanje pravoslavnih krstova sa grobalja jasno ukazuje na dio šireg, monstruoznog plana „humanog“ brisanja istorije i svakog traga postojanja Srba na ovim prostorima.
Svetinje kao posljednja linija odbrane
Napad na hram Preobraženja Gospodnjeg jeziva je poruka preostalim Srbima u Hrvatskoj da više nisu sigurni ni u svojim svetinjama, ni pred oltarom. Sve dok zvanični Zagreb blagonaklono gleda na rehabilitaciju ustaških ideja i sumanuti projekat tzv. HPC, hramovi Srpske pravoslavne crkve biće legitimna meta ekstremista i vandala. Hrvatske institucije imaju istorijsku odgovornost da zaustave ovaj opasni talas mržnje i netolerancije prije nego što on preraste u tragediju sa nesagledivim posljedicama po opstanak srpskog naroda.
„Hrvatska pravoslavna crkva“ – Projekat za istrebljenje Srba
Projekat tzv. Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) predstavlja najmonstruozniji pokušaj duhovnog genocida, čiji su detalji istorijski precizno zabilježeni:
Osnivanje (3. april 1942): U jeku najžešćeg terora, Ante Pavelić, poglavnik NDH, donosi „Zakonsku odredbu o osnivanju HPC“. Cilj nije bio regulisanje pitanja vjerskih zajednica, već konačno rješenje srpskog pitanja kroz nasilnu kroatizaciju preostalih pravoslavaca.
Germogen pod anatemom (jun 1942): Ruski emigrant mitropolit Germogen Maksimov ustoličen je za „mitropolita zagrebačkog“ 7. juna 1942. godine, i to upravo u zagrebačkom Saborom hramu Preobraženja Gospodnjeg koji je sinoć bio meta vandala. Zbog ovog antikanonskog čina, Ruska Zagranična Crkva ga je već istog mjeseca stavila pod zabranu sveštenodejstva i lišila ga svih prava, proglasivši ga raskolnikom.
Hirotonija Spiridona Mifke (15. avgust 1944): Uz podršku rumunskog fašističkog režima Jona Antoneskua i tadašnjeg episkopata Rumunske pravoslavne crkve (patrijarh rumunski Nikodim, mitropolit moldavski Visarion Piju) raščinjeni sveštenik SPC Spiridon Mifka hirotonisan je u Zagrebu za episkopa sarajevskog. Njegovo postavljenje bilo je pokušaj da se ustanovi jerarhija unutar ove ustaške marionetske strukture.
Bugarska veza (1942–1944): Pod pritiskom okupacionih i kvislinških vlasti, budući kadar tzv. HPC slat je na bogoslovsku obuku u bugarski pravoslavni manastir Čerepiš. Namera je bila da se stvori pravoslavno hrvatsko sveštenstvo koje bi zamijenilo pobijeno i prognano srpsko sveštenstvo.
Presuda i kraj (1945): Pravda je stigla nakon oslobođenja. Vojni sud komande grada Zagreba je 29. juna 1945. osudio Germogena i Mifku na smrtnu kaznu zbog veleizdaje i učešća u ustaškom projektu zatiranja Srba. Obojica su pogubljena u Zagrebu 30. juna 1945. Ova presuda označila je i de fakto i de jure prestanak postojanja tzv. HPC, koju danas u Hrvatskoj pokušavaju da rehabilituju, što predstavlja direktan poziv na obnovu fašističkog nasljeđa.
(Novosti)
