Neumoran je bio Kodi Miler-Mekintajer tokom čitave sezone. „Čelični čovjek“ Crvene zvezde odigrao je svaku utakmicu i to 31 minut u prosjeku – ubjedljivo najviše u elitnom takmičenju jer niko nije igrao ni 30 minuta u prosjeku.
Sezonu je završio sa 1.175 minuta u nogama. Ali, posljednja 32 bila su vjerovatno i najgora u sezoni. Lider crveno-bijelih nestao je u Madridu, kao da se nije pojavio, kao da je ostao u hotelu. Ako su se od nekoga očekivale velike stvari u Madridu, to je bio Kodi.
Ako bi se pogledala „suva statistika“, možda bi i moglo da se kaže – pa dobro, šta: sedam skokova i šest asistencija, ukradena lopta, bilo je tu nečega… Da, možda na papiru. Na parketu nije bilo apsolutno ničega, što govore i samo četiri postignuta poena na utakmici, od čega prvi tek u 23. minutu utakmice, kada se podigao sa poludistance i pogodio preko Fakunda Kampaca. Pregrubo je reći nedopustivo, ali oko nekih stvari, kada je povremeni bugarski reprezentativac u pitanju, čovjek mora da se zapita.
Prije svega, zašto Kodi ima naviku da, kada je bitno, u nekim utakmicama jednostavno nestane? U redu je za svakog košarkaša da ima loše šutersko veče – to nekada i nije sporno, neće pa neće da uđe u koš, naravno ako su razumski šutevi, sljedeći put hoće i kraj priče. Dešava se mnogo većim igračima i u Evroligi i u NBA ligi da jednostavno ne ide, toga je uvijek bilo.
Međutim, liderima timova se ne dešava da u ključnoj utakmici sezone prve poene postignu tek u trećoj četvrtini. Uz dva skoka, tri asistencije i dvije izgubljene lopte u prvom poluvremenu, bez poena, djelovalo je kao da se Kodi izgubio negdje na putu do hale.
Popunio je malo statističke kolone na kraju, pa ako neko nije gledao utakmicu, pomislio bi da je makar upola bio bitan za ekipu kao što je bio tokom cijele sezone. Kratko i jasno – nije. Ostao je još plej-in, još jedna ili eventualno dvije utakmice, tako da će crveno-bijeli imati priliku da uzme gumicu i obriše ovu partiju. Mogao bi na njeno mjesto da nacrta nešto novo, kao što je radio tokom čitave sezone, i da se ovaj madridski košmar više nikada ne ponovi.
Prošle godine u plej-inu protiv minhenskog Bajerna desilo se nešto slično – tada je imao 13 poena, sedam skokova i osam asistencija, ali kada se lomilo, kada je mogao da se sruši bavarski tim, ništa nije mogao da ubaci. I dobro, taj dio priče može da se usmjeri na to da nije toliki problem kada zvezda tima promašuje, nego kada zvezde tima jednostavno nema. Ovog puta nije bilo ni šuteva, ni karakterističnih asistencija, organizacije igre, odbrane… Ništa.
Na posljednjih sedam utakmica u Evroligi imao je 13,5 poena i 10,3 asistencije. Dabl-dabl u prosjeku sa poenima i asistencijama je fantazija za evropsku košarku i to ne može svako. Uz to je izjednačio rekord Nika Kalatesa po broju asistencija (268) u jednoj evroligaškoj sezoni, što dovoljno govori kako je igrao kada bi se uživio u ulogu lidera.
Ali bilo je i ovih drugih utakmica. Kao recimo u porazu od Makabija kod kuće kada je gađao 1/10 i imao samo dva poena – opet kada je moralo da se pobijedi.
Koliko god da je imao dobru sezonu i fantastične partije, uvijek se vraća ista priča – Kodija često nema kada se lomi i kada su najbitnije utakmice. Na to su se žalili navijači Crvene zvezde prošle sezone, na to se žale i sada.
Srećom, ima makar još jedna utakmica da se sve to ispravi. Sljedeći put lider ne smije da ostane u hotelu.
(Mozzart Sport)
