OSUĐEN NA 15 GODINA – DANAS U BJEKSTVU: Kako je Vukan Vujačić nestao iz sistema?

Kako je moguće da je osoba koja se danas označava kao jedan od ključnih ljudi narko-kartela – u bjekstvu, ako je još prošle godine osuđena na 15 godina zatvora?

To nije pitanje za medije.
To nije pitanje za političke protivnike.
To je pitanje za državu.

Jer Vukan Vujačić nije nepoznato ime. Nije ni neko ko je iznenada „iskočio“ iz sistema. Naprotiv – riječ je o osobi koja je zajedno sa Mariom Miloševićem i Igorom Mašanovićem pravosnažno osuđena na ukupno 60 godina zatvora za ubistvo Radomira Đuričkovića na Cetinju. Vujačić je dobio 15 godina zatvora.

I to bi, u svakoj uređenoj državi, značilo samo jedno – da je iza rešetaka.

Ali nije.

Danas se njegovo ime pojavljuje u kontekstu međunarodne policijske akcije, kao lice koje je u bjekstvu i koje se dovodi u vezu sa organizovanim kriminalom. Drugim riječima – dok je trebalo da izdržava kaznu, on je, po svemu sudeći, bio na slobodi.

I tu dolazimo do suštine problema.

Da li je presuda sprovedena?

Ako jeste – kako je izašao?

Ako nije – zašto nije?

Ko je bio nadležan da to sprovede?

I najvažnije – ko je zakazao?

Jer ovdje više nije riječ o jednoj osobi. Ovdje je riječ o urušavanju sistema.

Presuda bez izvršenja nije pravda.

Zatvorska kazna bez zatvora nije kazna.

A država u kojoj osuđeni za ubistvo nije iza rešetaka – nije država koja kontroliše bezbjednosni sistem.

Posebno zabrinjava činjenica da se Vujačić danas pominje kao dio ozbiljne kriminalne strukture. To znači da nije riječ o bijegu iz straha ili skrivanju, već o aktivnom djelovanju. O kontinuitetu.

Drugim riječima – sistem nije samo zakazao jednom. Zakazao je u kontinuitetu.

Ovo otvara mnogo širu sliku. Koliko još ima ovakvih slučajeva? Koliko ljudi sa presudama nijesu tamo gdje bi trebalo da budu? Koliko je pravosudni sistem samo formalnost, a ne stvarna snaga države?

Jer neko je morao da sprovede tu presudu. Neko je morao da potpiše nalog. Neko je morao da ga sprovede u zatvor. Neko je morao da prati njegovo kretanje.

Ako niko nije – onda imamo haos.
Ako jeste, a rezultat je isti – onda imamo problem mnogo dublji od propusta.

I zato ovo nije pitanje samo gdje je Vukan Vujačić.

Ovo je pitanje – kako je moguće da nije tamo gdje bi morao biti.

I ko će zbog toga odgovarati.

Jer bez tog odgovora – svaka naredna presuda u ovoj državi gubi smisao.