Najnovija međunarodna akcija sprovedena na teritoriji Crne Gore i Njemačke, uz podršku EUROPOL-a, otvorila je niz pitanja koja prevazilaze samu operaciju. Pretresi na 11 lokacija, procesuiranje 14 osumnjičenih i hapšenja u dvije države ukazuju na ozbiljan udar na organizovane kriminalne strukture. Međutim, jedno ime posebno odskače – Gojko Boričić iz Podgorice.
Prema zvaničnim informacijama, Boričić se već duže vrijeme ne nalazi na teritoriji Crne Gore, a sumnjiči se za krivična djela kriminalnog udruživanja i neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga. Upravo ta činjenica otvara ključno pitanje: kako je osoba sa takvom prošlošću i profilom – nestala iz sistema?
Od zatvora do slobode – bez odgovora
Boričić nije nepoznato ime bezbjednosnim strukturama. Još 2019. godine bio je akter ozbiljnog incidenta u ZIKS-u u Spužu, kada je izboden nožem u zatvorskom krugu. Takav događaj sam po sebi govori o njegovom statusu i poziciji unutar kriminalnog miljea.
Šest godina kasnije, 2025. godine, ponovo se nalazi u fokusu javnosti – ovog puta zbog hapšenja pod sumnjom za iznudu. Dakle, riječ je o osobi koja je već bila procesuirana, evidentirana i pod lupom institucija.
Ipak, uprkos svemu tome, danas ga nema u Crnoj Gori.
Ključno pitanje: ko je zakazao?
U bezbjednosnom sistemu, osobe sa ovakvim dosijeom nijesu „nevidljive“. Naprotiv, one su pod stalnim nadzorom, makar operativnim. Zato se postavlja logično pitanje – kako je moguće da takvo lice napusti državu, i to bez reakcije sistema?
Da li je imao zabranu napuštanja države?
Da li je bio pod mjerama nadzora?
Ko je imao informacije o njegovom kretanju?
I najvažnije – ko je propustio da reaguje?
Jer ovdje više nije riječ samo o jednoj osobi, već o kredibilitetu sistema.
Međunarodna akcija kao dokaz – ali i upozorenje
Aktuelna operacija, u kojoj su uključene i njemačke vlasti, pokazuje da međunarodna saradnja funkcioniše i da postoji kapacitet za borbu protiv organizovanog kriminala na višem nivou.
Ali istovremeno otvara i neprijatno pitanje: da li je neko morao da bude uhapšen u Njemačkoj da bi se u Crnoj Gori shvatilo da je izmakao kontroli?
Činjenica da se Boričić već duže vrijeme ne nalazi u zemlji ukazuje da njegovo „nestajanje“ nije bilo iznenadno, već proces koji je trajao.
A procesi tog tipa ne dešavaju se bez propusta.
Kontinuitet problema, a ne izolovan slučaj
Ovo nije prvi put da osobe povezane sa kriminalnim strukturama izbjegavaju pravdu ili nestaju iz sistema. Upravo zato ovaj slučaj dobija dodatnu težinu – jer se uklapa u obrazac koji već godinama opterećuje bezbjednosni sektor.
Ako sistem ne može da zadrži pod kontrolom lica koja su mu poznata, postavlja se pitanje – kako kontroliše one koji nijesu?
