Sinoćnja iznenadna objava predsjednika SAD-a Donalda Trampa o primirju s Iran mogla bi izgledati kao diplomatski uspjeh, ali u političkom kontekstu predstavlja potencijalni potres za transatlantske odnose. Tramp, poznat po nepredvidivim izjavama i žestokim kritikama svojih saveznika, ranije je javno optuživao NATO članice, posebno one iz Evropske unije, da nisu pružile podršku Americi u sukobu s Iranom.

Ovo primirje, prema trenutnim procjenama nije kraj kontrole Trampa nad američkom spoljnom politikom. Naprotiv, očekuje se da će bivši predsjednik iskaliti svoj politički bijes na NATO saveznicama, koje su već osjetile pritisak kroz ekonomske i vojne zahtjeve SAD-a. Takav razvoj događaja stvara narativ u kojem transatlantski savez, u obliku u kojem ga poznajemo, praktično prestaje da postoji.

Krajnje interesantno, postavlja se pitanje kakvu će poziciju u ovom trenutku uzeti Crna Gora, koja je članica NATO saveza od 2017. godine. Podsjetimo, bez ikakvog referenduma ili mogućnosti da se građani izjasne, Crna Gora je u Skupštini na Cetinju te godine izabrana da bude članica NATO saveza, iste one alijanse koja je bombardovala našu zemlju kobne 1999. godine. I do današnjeg dana brojni građani, ali i pojedini državnici zvaničnici profilišu se sa stavovima koji su bliži Ruskoj federaciji negoli politici ovog pakta te ovakvi tektonski poremećaji na globalnoj sceni gotovo definitivno će uticati na Crnu Goru.

Svakako, evropske članice sada se suočavaju s realnošću da američko vodstvo, pod Trampovim uticajem, više ne garantuje kolektivnu zaštitu niti ravnotežu snaga. Primirje s Iranom, iako diplomatski koristan, potencijalno otvara vrata novom ciklusu nestabilnosti u kojem EU mora redefinisati svoju sigurnosnu strategiju. Ukoliko to nemaju snage da urade, a očigledno je da nemaju, možemo narednih mjeseci i godina svjedočiti kraju istorije kakvu smo je poznavali – gdje NATO alijansa ne samo da više nikoga neće napadati kao našu Saveznu Republiku Jugoslaviju – nego neće ni postojati.

Ukratko, dok primirje s Iranom može biti predstavljeno kao korak ka miru, politički spektar Trampovih odluka jasno nagovještava kraj NATO saveza kakvog znamo. Pred Evropskom unijom stoji izazov redefinisanja svoje uloge u globalnoj sigurnosti, a za šta je upitno da li postoji politički i infrastrukturni kapacitet, dok se američko liderstvo oslanja na impulsivne i osvetničke diplomatske poteze bivšeg predsjednika.

Tagovi