Rat Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana možemo razumjeti samo u kontekstu sistemske krize liberalizma, koja prati pad Zapada, a agresija na Iran je još jedna ilustracija ovoga, primjećuje Žan-Pjer Paž, francuski publicista.
Imperija je stabilna samo dok uspijeva da nam prodaje svoje laži, napisao je američki publicista Majkl Parenti. Ljudi, međutim, vole da vjeruju u laži – laži su slatke, istina je neprijatna i gorka
Rat Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana možemo razumjeti samo u kontekstu sistemske krize liberalizma, koja prati pad Zapada, a agresija na Iran je još jedna ilustracija ovoga, primjećuje Žan-Pjer Paž, francuski publicista i bivši vođa međunarodnog odjeljenja Opšte konfederacije rada (CGT) za sajt „Vu du droa“.
U stvari, politički i vojni otpor Irana potvrđuje da više ne živimo u svijetu kojim dominira jedna sila ili blok, i da smo već ušli u multipolarni svijet. Riječ je o potpunom preokretu ustaljenih normi u međunarodnoj politici, dodaje Žan-Pjer Paž, koji je ostavio mnoge samozvane stručnjake bez riječi, kako prenosi RT Balkan.
Šta sve nijesmo slušali tokom januara, u vrijeme protesta u Teheranu, podsjeća francuski publicista, kakve očigledne gluposti o „jedinstvenom pokretu naroda protiv režima ‘nepismenih mula'“. Proslave su se odvijale u otmenim četvrtima Pariza, Los Anđelesa i Londona, gdje su se zastave iranske monarhije miješale sa zastavama Izraela i SAD, zajedno sa „Viton“ torbicama i „Hermes“ šalovima.
Kraj „krvave teokratije“ u Iranu, činilo se, bio je nadohvat ruke. Otada, u zapadnim medijima, iranska dijaspora stalno ponavlja iste mantre, kao i navodni stručnjaci za Ukrajinu. Ali šahov sin je naglo napustio scenu, a njihove političke pristalice sada izgledaju paralizovano, zbunjeno, obuzete dubokim sumnjama.
Šta se u stvari dešava, pita se Paž. Uprkos hiljadama smrtnih slučajeva, uprkos namjernom bombardovanju civilnih područja, uništavanju bolnica, škola i smrti 170 djevojčica, ovaj izvanredni rat je postao dokaz otpornosti cijelog iranskog naroda, njihove posvećenosti suverenitetu, nezavisnosti i slobodi izbora.
Jer rat protiv Irana, upozorava Paž, nije puka epizoda. On je sasvim drugačije prirode od svega što smo ranije doživjeli: „Iran danas potvrđuje visok nivo razvoja, koherentnosti i društvene kohezije, daleko od fantazija koje propagiraju medijske karikature i rasistička, neokolonijalna, arogantna retorika.“
Da bismo ovo razumjeli, treba se podsjetiti nasljeđa Muhameda Mosadeka, iranskog premijera koji je svrgnut u 1953. državnom udaru u organizaciji CIA. U svom političkom testamentu, Mosadek je zapisao: „Jedini zločin koji sam počinio je nacionalizacija nafte. Borio sam se protiv najveće imperije i protiv najvećeg špijunskog poduhvata na svijetu.“
„Ali, ljudi protiv kojih sam se borio“, dodao je Mosadek, „žele da pokažu narodima Istoka šta se dešava čovjeku koji se usuđuje da im prkosi“.
Mosadek je i dalje živ.
Više od 70 godina kasnije, Iran pokazuje da se mora poštovati zbog onoga što jeste i smatrati silom na istom nivou kao što su Rusija, Kina, Indija…
Iran osujećuje agresore, koji se suočavaju sa porazom, a ovaj poraz će neizbježno poprimiti istorijski karakter. Ideje se ne mogu ubiti, kaže Paž: Muhamed Mosadek je i dalje živ.
Nije beznačajno ni to što je Iran već doprinio oslobođenju Iraka od američke okupacije: 23. marta američke trupe, stacionirane u najvećoj američkoj bazi u ovom ogromnom regionu Zapadne Azije, konačno su se povukle.
Sve to, tvrdi Paž, ne vidi ljevica u Francuskoj, koja i nije prava ljevica. Oni ne vide dalje od svog nosa. Oni gledaju kako da se snađu, od jednog do drugog izbornog ciklusa. Ljevica u Francuskoj se uglavnom određuje prema oportunističkim stavovima i idejama. Pa, teško je promijeniti ljudsku prirodu.
Usredsređujući se na posljedice, francuska ljevica odbija da razmotri uzroke i stvarni sadržaj međunarodnih sukoba, u stvari – nastanak novog svjetskog poretka, podvlači Paž. „I uprkos ovom ubrzanju istorije, kojem upravo svjedočimo, ljevica i dalje odbija da vidi kako je 24. februar 2022. godine doprinio dubokoj promjeni poretka stvari i razjašnjavanju pravih izazova sa kojima se suočava cijelo čovječanstvo“, piše Paž.
Ova nova prekretnica, kojoj prisustvujemo u Zapadnoj Aziji, dodaje on, to bjelodano potvrđuje.
Kao što smo već vidjeli u vezi sa ratom u Ukrajini, većina ljevičarskih organizacija u Francuskoj i Evropi pokazala je neprijateljstvo prema Rusiji, čiji rusofobni korijeni, naravno, daleko prethode 2022. godini.
U ime navodne solidarnosti sa „ukrajinskim otporom“, ljevica je glasala za neograničenu pomoć Kijevu. Zato su zažmurili na korumpirani, represivni režim Zelenskog, na žrtve i ukrajinskog i ruskog naroda. Na, recimo, žrtvu braće Konovski, dvojice antifašističkih aktivista, koji su se protivili nostalgičarima za Stepanom Banderom.
Braća Konovski su uhapšeni, mučeni, zatvoreni, lišeni svih prava i držani u samici, pod elektronskim nadzorom, dok su čekali suđenje ili, vjerovatno, slanje na front, ili na pogubljenje od strane nacista Azova ili Desnog sektora.
Slično je francuska ljevica postupila i u slučaju Irana, za koji je ovo egzistencijalna borba. Borba koja će, očigledno, imati nekoliko krucijalnih posljedica po iransku civilizaciju.
Obim i efikasnost iranskog političkog i vojnog odgovora, njegova sposobnost da destabilizuje izraelsko-američke agresore, postali su očigledni, a njegova slika se svakodnevno pojačava bombardovanjem Izraela, američkih vojnih baza u regionu, zatvaranjem Ormuskog moreuza, pa čak i napadom na američko-britansku bazu Dijego Garsija u Indijskom okeanu, koja se smatra suštinskim objektom za sjevernoameričke bezbjednosne operacije na Bliskom istoku.
„Poznaj svog neprijatelja i poznaj sebe“, glasi stara maksima, na koju nas podsjeća Paž. I: „Čak i da moraš da vodiš stotinu ratova, i dalje bi bio sto puta pobjednik.“
To je, zaključuje ovaj autor, ono što je Iran sproveo učeći od svojih neprijatelja.
Punom brzinom naprijed, ka provaliji!
Šta za to vrijeme vidimo na drugoj strani? Samo stari holivudski scenario, piše slavni francuski advokat Režis De Kastelno, koji je smislio Tramp u momentima kada se ruši imperija – „poludjelo Rimsko carstvo“.
Najnovija Trampova izjava, dodaje De Kastelno, pokazuje da je „potpuno poludio“: „Utorak će biti dan elektrana i mostova, u isto vrijeme, u Iranu. Neće biti ničeg sličnog tome ako ne otvorite prokleti moreuz, kopilad, ludaci! Živjećete u paklu! Hvala Alahu.“
U velikoj američkoj demokratiji, šef izvršne vlasti radi i govori apsolutno sve što mu padne na pamet, bez ikakvih ograda. Nema prepreke za ludilo koje se upravo dešava. „Punom brzinom naprijed, ka provaliji“, dodaje on.
Ali, to nije ništa drugo nego prazni poklič pobjede, smatra De Kastelno, ispod kojeg se skriva strašni strah od poraza i od neizbježnog nestanka cionističkog Izraela.
U međuvremenu, sa zapanjujućom čvrstinom, Iran drži liniju odbrane civilizacije, piše francuski advokat, jer zna da se bori protiv čudovišta, protiv poludjelog Rimskog carstva, i da se ne bori samo za sebe, već i za ostatak čovječanstva.
Hahahaah Haahhaahhhaa