Povišene vrijednosti šećera tokom trudnoće ugrožavaju i dijete i majku, a polovina tih trudnica u roku od pet do 10 godina nakon porođaja dobiće dijabetes tipa dva – upozoravaju podaci Međunarodne dijabetes federacije.
Žene su u fokusu brojnih kampanja za smanjenje broja oboljelih od šećerne bolesti, jer od trudnica i budućih majki zavisi koliko će se zdrava djeca roditi i kako će pravilna ishrana u periodu odrastanja kod djece spriječiti mnoge faktore rizika koji vode ovoj ozbiljnoj i doživotnoj bolesti.
Svaka sedma beba izložena je gestacijskom dijabetesu, povišenim vrijednostima šećera koje se javljaju tokom trudnoće majke. Polovina svih slučajeva hiperglikemije u trudnoći javlja se kod žena mlađih od 30 godina, podsećaju stručnjaci Međunarodne dijabetes federacije.
Trudnice oboljele od tipa 1 dijabetesa imaju veći rizik od ranog spontanog pobačaja ili rađanja djeteta sa urođenim anomalijama.
Optimalno liječenje, ishrana i način života dijabetičara lakše se definišu nego sprovedu u djelo. Postoji veliki jaz između preporučenih mjera i kliničke prakse, odnosno onoga što se dešava u stvarnom životu. Mnogi ljekari ističu da, ako je pacijent disciplinovan – dobar mu je i šećer u krvi, jer je svjestan da samo od njega zavisi tok njegove bolesti.
Neki pacijenti ne mogu sebi priuštiti kvalitetnu i zdravu ishranu, naročito penzioneri. Najvažnije za radno aktivne dijabetičare jeste da uvijek doručkuju kod kuće, kako bi održali stabilan nivo šećera u krvi.
Mnoge osobe pomisle na posjetu endokrinologu, specijalisti koji liječi dijabetes, tek kada ujutru, na tašte, izmjereni šećer bude oko 10, a poslije jela 15. Svaki dijabetičar mora znati koje su optimalne vrijednosti parametara od kojih mu zavisi život bez komplikacija. Te vrijednosti su: šećer u krvi ispod ili jednako sedam, krvni pritisak ne veći od 130/80 mmHg, LDL holesterol manji od 4,5 mmol/L, a indeks tjelesne mase ispod 25, tj. da osoba ne bude gojazna.
Takođe, pušenje mora obavezno biti prekinuto, a redovna fizička aktivnost treba da postane njegova mantra – važnija od molitve. Na taj način rizik od infarkta, moždanog udara, oštećenja bubrega, promjena na krvnim sudovima i na mrežnjači oka – što su najčešće i najstrašnije komplikacije šećerne bolesti – svodi se na minimum.
Na povišen šećer u krvi treba misliti i kada nemamo izražene simptome bolesti, poput osjećaja žeđi, učestalog mokrenja, umora ili malaksalosti. Dijabetes se najčešće otkriva slučajno, često kada je bolest već uznapredovala i izazvala komplikacije na srcu, krvnim sudovima, bubrezima i očima.
(POLITIKA)
