Pet miliona eura jemstva koje je dao Aco Đukanović moglo bi, da ne pominjemo čuda matematike, praktično pokriti isplatu dječjih dodataka u Crnoj Gori za čitavu godinu i to bez ijednog znoja od strane državnog budžeta.
Da razjasnimo: mjesečni dječji dodatak iznosi 30 eura po djetetu, a pravo na ovu podršku trenutno ostvaruje oko 15.000 djece. Jednostavnom matematikom dolazimo do toga da mjesečni trošak za sve korisnike iznosi oko 450.000 eura, dok se godišnje iz budžeta za isti program isplati približno 5,4 miliona eura. Sad, zamislite: jedno jemstvo od pet miliona eura – bukvalno, jednim potezom – moglo bi da pokrije skoro cijelu godinu isplate dječjih dodataka. Preostali “sitniš” od nekoliko stotina hiljada mogao bi, da budemo realni, da posluži za par tura sladoleda ili barem jedan ljetni izlet za svu djecu koja ga primaju.
Ako bismo jemstvo preusmjerili direktno na isplatu dječjih dodataka, moglo bi se isplatiti više od 160.000 pojedinačnih dodataka po 30 eura. Da stavimo stvari u perspektivu: trenutno pravo na dodatak ostvaruje 15.000 djece, što znači da bi, praktično, jedno privatno obećanje moglo nadmašiti planove budžeta države za čitavu godinu. Da parafraziramo, dok se država muči da izračuna kako da ugradi ove “sitne” 450.000 eura mjesečno u budžet, Aco Đukanović bi sa svojim jemstvom mogao da “riješi” problem za sve – i da još ima para da se osigura da svako dijete dobije po jednu čokoladicu ili bar da se ne osjeti nedostatak u džepu.
Sarkastično posmatrano, ovo je ilustracija koliko privatno bogatstvo može biti efikasnije od cijelog državnog aparata: jedno jemstvo, jedna matematička računica, i problem dječjih dodataka praktično nestaje. Možda bi, da budemo iskreni, ovakva vrsta finansijske logike mogla da posluži i kao “pilot projekat” – zaboravite dugotrajne budžetske rasprave, kad privatnik može da pokrije cijelu godinu.
Na kraju, dok budžetski birokrati prave planove i kalkulišu kako da raspodijele sredstva, jedno jemstvo Aca Đukanovića pokazuje da ponekad nije potrebna složena finansijska strategija da bi se napravila ogromna razlika u životima porodica. Ili, još jasnije: da bi se zadovoljile osnovne potrebe 15.000 djece u Crnoj Gori, potrebno je samo jedno “veliko i mudro” obećanje – i to sa dovoljno humora da se ne zaboravi koliko apsurdno jednostavno sve ovo može biti.
