Snimak iz Zenice na kojem se, kako se tvrdi, vidi ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović među navijačima reprezentacije BiH otvorio je pitanje koje prevazilazi jedan događaj – pitanje principa i dosljednosti.

Foto: Printscreen

Jer, dok danas vlada gotovo potpuna tišina, slične situacije u kojima građani ili javne ličnosti iz Crne Gore odu u Beograd da podrže reprezentaciju Srbije redovno izazivaju lavinu napada, etiketa i moralnih presuda od strane samoproglašenih „patriota“.

Kada važe jedni standardi, a kada drugi

Postavlja se jednostavno pitanje – da li su pravila ista za sve?

Ako je sporno navijati za reprezentaciju druge države, onda bi to moralo važiti u svakom slučaju. Ako nije sporno, onda bi i reakcije morale biti iste, bez obzira o kojoj državi se radi.

Međutim, praksa pokazuje nešto drugo – selektivni patriotizam, gdje se iste situacije različito tumače u zavisnosti od političkog ili ideološkog konteksta.

Tišina koja govori

Upravo ta tišina danas postaje ključna poruka.

Jer izostanak reakcije često govori više nego najglasnija osuda. Pokazuje da kriterijumi nijesu univerzalni, već promjenljivi – i da se primjenjuju u zavisnosti od toga ko je akter i šta se uklapa u dominantni narativ.

Javni prostor bez dosljednosti

Ovakve situacije dodatno urušavaju javni diskurs, jer brišu granicu između principa i selektivnog tumačenja.

Umjesto jasnih i jednakih standarda, dobijamo pravila koja se mijenjaju od slučaja do slučaja.

Tagovi