Osim proizvodnje neurotransmitera, dugoročni efekti niskog unosa proteina mogu se vremenom pogoršati, otežavajući održavanje mentalne oštrine i fokusa. Poremećena ćelijska obnova takođe može uticati na to koliko se dobro moždane ćelije održavaju i oporavljaju, što potencijalno može dovesti do poteškoća sa koncentracijom i sporijeg razmišljanja.
Posljedice nedovoljnog unosa proteina
„Kada nemate dovoljno proteina, vaše tijelo i mozak ne mogu da obavljaju vitalne funkcije“, kaže Hamilton. Taj nedostatak može uticati na vaše raspoloženje i funkcionisanje, kako kratkoročno tako i dugoročno.
Kratkoročne posljedice
Čak i nekoliko dana neadekvatnog unosa proteina može uticati na vaše raspoloženje.
„Ako neko kratkoročno redovno unosi premalo proteina, može doživjeti promjene raspoloženja i motivacije, kao i pojačanu glad i želju za hranom, budući da proteini pomažu u regulaciji hormona apetita“, objašnjava Kodirker. To se može ispoljiti kao pojačana razdražljivost, umor i anksiozne misli.
Osim na raspoloženje, možda ćete primijetiti i da vam fokus počinje slabiti.
„Kratkoročno, manjak proteina može dovesti do trenutnih promjena u kognitivnim sposobnostima“, kaže Hamilton.
„Moždana magla takođe će biti mnogo češća. Imaćete poteškoća sa koncentracijom, a brzina funkcionisanja mozga biće znatno niža.“
Vaša porodica i prijatelji takođe bi mogli primijetiti da nešto nije u redu.
„Niži unos triptofana negativno je povezan sa socijalnom kognicijom i stabilnošću raspoloženja“, kaže Hamilton. Možda ćete se lakše iznervirati, gubiti nit tokom razgovora, pogrešno tumačiti nečiji ton ili se čak povući iz društvenih aktivnosti.
Dugoročne posljedice
Hronična neishranjenost proteinima, koja traje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, predstavlja ozbiljnije rizike za zdravlje mozga.
„Dugoročno, nizak unos proteina može imati šire posljedice na cjelokupno zdravlje“, kaže Kodirker.
„Kada proteini nisu dostupni iz ishrane, tijelo može početi da razgrađuje mišićno tkivo kako bi dobilo aminokiseline potrebne za ključne funkcije, uključujući i one u mozgu.“
Ova razgradnja mišića može značajno uticati na kognitivno funkcionisanje, a starije osobe sa konstantno niskim unosom proteina mogu biti pod posebno visokim rizikom od kognitivnog pada.
„Dugoročno, vaš mozak je u opasnosti od nepovratnog oštećenja“, kaže Hamilton.
„Mnogo je vjerovatnije da ćete biti izloženi riziku od demencije, a česta je i teška depresija.“
U nekim slučajevima, te efekte je teško preokrenuti jer se sam mozak vremenom mijenja.
„Bez adekvatnih aminokiselina, mozak može pretrpjeti neurodegeneraciju, ozbiljnije mentalne poremećaje i strukturne promjene“, kaže Hamilton.
Ipak, ako se problem uoči dovoljno rano, možda ćete moći da usporite ili djelimično poništite neke od tih efekata adekvatnim unosom proteina i uopšteno poboljšanom ishranom. Srećom, u mnogim slučajevima mozak može da se oporavi i obnovi kada dobije ono što mu je potrebno za dobro funkcionisanje.
Koliko proteina je dovoljno?
Potrebe za proteinima mogu se znatno razlikovati u zavisnosti od ličnih zdravstvenih ciljeva, a stručnjaci se slažu da ne postoji jedinstvena formula za sve. Ipak, opšte smjernice mogu vam pomoći da pronađete razuman raspon.
„To zavisi od uzrasta, pola i nivoa aktivnosti osobe“, objašnjava Hamilton. „Preporuke kažu da zdravim odraslim osobama treba od 1,2 do 1,6 grama po kilogramu tjelesne težine dnevno.“
(B92)
