Za sada, i to je izvjesno, SAD nastoje da sakriju prave razmjere štete. To im samo djelimično polazi za rukom. Međutim, već sada izgleda da su oštećenja nepovratna i da su nastala prvo u glavama zapadnih lidera. Na Zapadu je zavedena žestoka cenzura, koja sprečava da se prava istina otkrije u mejnstrim medijima.

Izraelski napad na iransko gasno polje Južni Pars – najveće na svijetu – predstavlja krajnju eskalaciju rata Epstinovog arhipelaga protiv Irana.

„Epstinov arhipelag“ je termin koji ruski filozof Natalija Melentjeva koristi za cjelokupni Zapad i njegove satelite, imajući u vidu njegovu talasokratsku i ostrvsku prirodu, uključujući i ostrvo Litl Sent Džejms, u vlasništvu Džefrija Epstina; tajnu „prijestonicu svijeta“, na kojem su vršeni satanski, kanibalski, pedofilski rituali…

U Iranu je u opticaju izraz „Epstinova koalicija“. Brazilski geopolitičar Pepe Eskobar ovu koaliciju naziva „Epstinov sindikat“, vjerovatno po uzoru na „Projekat sindikat“ francuskog „novog filozofa“ Bernar-Anrija Levija. „Kult smrti“, prema Eskobaru, naziv je za današnji cionistički Izrael. Novi Kaligula je ime za Donalda Trampa, još jednog učesnika pedofilskih rituala na „čarobnom ostrvu“ satanista.

Uzgred, dodaje ruski mislilac Aleksandar Dugin, mnogo toga ukazuje da Tramp tamo nije bio samo jedan od učesnika, već, vjerovatno, jedna od centralnih ličnosti mračnih obreda…

Iranska lista meta za odstrel

Poslije napada na Južni Pars, Novi Kaligula pokušava da okrivi Izrael i da se izuzme od bilo kakve odgovornosti. On sada tvrdi da je Izrael napao Južni Pars „iz bijesa“ i da SAD, navodno, „ništa nisu znale o napadu“. Katar, rekao je Novi Kaligula, „ni na koji način, ni na koji način, nije bio umiješan“. Iran je, prema njegovoj izjavi, napao katarska postrojenja za tečni prirodni gas (LNG) zbog „pogrešnih obavještajnih podataka“.

Teško, kaže Eskobar: „Kult smrti iz Zapadne Azije već je otvoreno koristio cionističke medije u SAD da sve to predstavi kao zajedničku operaciju, kako bi na taj način povukao ‘imperiju haosa i pljačke’ (SAD) još dublje u svoju otrovnu kaljugu.“

Novi Kaligula, primjećuje brazilski analitičar, može da se hvali čime god hoće. Njega više niko i ne shvata ozbiljno. Ipak, jedno je očigledno: operacija takve osjetljivosti i obima, kao sredstvo „vršenja pritiska“ na Teheran, zahtijeva duboko učešće američke Centralne komande i odobrenje predsjednika SAD.

Osim toga, Trampovo „pranje ruku“ pokazuje da Vašington gubi kontrolu nad svojom spoljnom politikom – pod pretpostavkom da je takva kontrola uopšte ikada i postojala.

Svi uključeni akteri, tvrdi Eskobar, čija se nesposobnost čitanja velike geopolitičke šahovske table stalno iznova dokazuje, pokazali su da su očekivali da će Teheran najzad popustiti poslije razornog napada na energetsku bezbjednost Irana.

Iran je odgovorio sistematskim uništavanjem energetskih postrojenja monarhija Persijskog zaliva i Izraela. Lista meta za kontranapad objavljena je u najkraćem roku – i biće, dodaje Eskobar, poštovana od slova do slova. Počevši od katarske rafinerije Ras Laffan.

Drugim riječima: Iran je odgovorio totalnom eskalacijom rata na Bliskom istoku. Sada smo u sasvim novoj fazi rata u Zapadnoj Aziji, u kojoj se uništava energetsko srce petrodolarskih monarhija.

Lako je ući u rat, ali je veoma teško iz njega izaći. Rat ima svoju logiku.

Na Zapadu, među pripadnicima „Epstinovog sindikata“, počela je da se širi panika.

Limena kupola iznad Izraela

Počinju li zapadnjaci najzad da shvataju šta je uradio „popularni Doni“? Teško da shvataju prave razmjere krize u Zapadnoj Aziji, a još manje njene neminovne posljedice. Uostalom, to još niko nije u stanju da sagleda u cjelini, ali jedno je već kristalno jasno: Iran se neće predati, on prelazi u napad, a Amerika ne može pobijediti u ovom ratu, bez obzira šta o tome govori Tramp. Ne očekujte, dodaje brazilski geopolitičar, da lutajući megalomanski narcisoidni gangster može da bude koherentan.

Mnogo je bolje oslanjati se na iranske izvore. Za početak, ministar spoljnih poslova Irana Aragči dao je veoma zanimljivu izjavu: „Nakon završetka rata, osmislićemo nove mehanizme za Ormuski moreuz. Nećemo dozvoliti našim neprijateljima da koriste ovaj plovni put.“ Šta god da se desi, Ormuski moreuz će kontrolisati Iran.

Za sada, i to je izvjesno, SAD nastoje da sakriju prave razmjere štete. To im samo djelimično polazi za rukom. Međutim, već sada izgleda da su oštećenja nepovratna i da su nastala prvo u glavama zapadnih lidera. Na Zapadu je zavedena žestoka cenzura, koja sprečava da se prava istina otkrije u mejnstrim medijima.

Izrael za sada uspijeva, kao što je to učinio u junu prošl

e godine tokom Dvanaestodnevnog rata, da sakrije štetu koju su mu nanijela iranska bombardovanja. Istina je sljedeća: mnogo hvaljena Gvozdena kupola, koja navodno štiti Izrael, uglavnom je neefikasna. Kupola nije od gvožđa, nego od lima.

Teški iranski projektili je svakodnevno probijaju. Haos počinje da se širi po čitavom Izraelu i Bliskom istoku, nalik na veliki požar koji zahvata preriju. Američke vojne baze, ambasade i baze CIA su napadnute, evakuisane, ukoliko nisu sasvim uništene, kao i nosači aviona…

Gdje je nestao Benjamin Netanjahu?

U međuvremenu, prvi kovčezi prekriveni američkim zastavama počeli su da se vraćaju kući, piše čuveni francuski advokat Režis de Kastelno na sajtu „Vu du droa“.

Kako javljaju pojedini svjedoci na terenu, značajan dio gradskog izraelskog stanovništva zarobljen je pod zemljom. Posljedice po vitalnu infrastrukturu, neophodnu za funkcionisanje države Izrael, postaće ubrzo mnogo jasnije.

Međutim, dodaje de Kastelno, užasi koje je Izrael sproveo u Gazi i smrtonosni aparthejd koji sprovodi na Zapadnoj obali već su otkrili njegovu strašnu političku istinu. Ali sada se razotkriva i njegova strateška i materijalna ranjivost, što dovodi u pitanje i opstanak cionističkog entiteta.

Neizvjesna je i sudbina izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, koji se, poslije 9. marta, uopšte ne pojavljuje u javnosti.

Netanjahuov video, koji je trebalo da uvjeri gledaoce da je on živ – navodno ležerna objava izraelskog premijera na društvenim mrežama – izazvao je potpuno suprotan efekat. Nekoliko kratkih snimaka, stvorenih vjerovatno putem vještačke inteligencije, uključujući i onaj u kome se izruguje Hristu.

Kriminalna dvoličnost „dobrih momaka“

Inače, agresija na Iran pokrenuta je upravo u trenutku kada su američki i iranski pregovarači bili na putu da postignu nekakav dogovor. Možete li uopšte shvatiti zapanjujuću prirodu ove kriminalne dvoličnosti „dobrih momaka“, pita Kastelno.

Američki državni sekretar Marko Rubio, čije su veze sa kubanskim narko-kartelom neporecive još od njegovog adolescentskog perioda, tvrdi da su ih Iranci stavili pred svršen čin i da nisu imali drugog izbora nego da napadnu. Tramp je, izjavom da ratom u Iranu ne spasava samo Izrael nego i Ameriku, otišao još mnogo dalje. Iran se, prema Trampu, navodno pripremao da napadne kopno SAD…

Prema riječima de Kastelna, sve su to očigledne laži. Svi znamo da su SAD izabrale ovaj rat, koji, prema Nirnberškoj povelji, predstavlja zločin protiv mira.

Kako je za jutjub kanal norveškog profesora Glena Dizena izjavio bivši američki potpukovnik Danijel Dejvis: „Američka operacija protiv Irana pošla je po zlu od samog početka.“ I dodao je potpukovnik: „Vašington jednostavno nema resurse za dugotrajno održavanje ovako intenzivnih napada.“

Ima ih, tvrdi on, za najviše nekoliko nedjelja. Ne možemo čak ni zaustaviti iranske dronove, dodaje Dejvis, jer nam ponestaju sistemi protivvazdušne odbrane.

Iran – civilizacija svjetlosti protiv koalicije iz pakla

Ko je planirao ovu operaciju? Očigledno, Trampovi poslušnici u Pentagonu, koji veoma loše procjenjuju stvari. Tramp se očigledno preračunao…

Sada Tramp gubi svoje stare pristalice, koje je temeljno izdao, i postepeno dobija podršku najozloglašenijeg globalističkog ološa, kaže ruski mislilac Aleksandar Dugin.

Zapravo, on se vratio na politiku svog prethodnika Džozefa Bajdena. Tramp vodi politiku agresivnog, militantnog globalizma i nastoji da po svaku cijenu sačuva zapadnu hegemoniju i unipolarni svijet. Sve je ostalo isto, samo mnogo gore. To je suština nove, Trampove unipolarnosti.

„Iran je civilizacija svjetlosti“, piše Dugin, a „Iranci su divni ljudi“. Nasuprot tome stoje SAD i Izrael, koji predstavljaju „koaliciju pakla“. To je, u stvari, rat protiv neprijatelja ljudske rase, kaže ruski mislilac – rat protiv čitavog čovječanstva, u kome Iran stoji uspravno.

Takav Iran se nikad neće predati. Poslije napada na gasno polje Južni Pars, Iran prelazi iz defanzivnih, odbrambenih u ofanzivne i pokreće totalni rat protiv „Epstinove koalicije“, koju, za sada, predvodi Donald Tramp. Iran upravo uništava samo energetsko srce petrodolarskih monarhija.

(Pečat)

Tagovi