Svake godine, kada proljeće stigne, mnogi od nas osećaju poznati pad energije i odmah ga nazivaju „proljećnim umorom“. Međutim, nova istraživanja švajcarskih naučnika dovode u pitanje postojanje ovog fenomena.
Psihološkinja Kristine Blume sa Univerziteta u Bazelu zajedno sa kolegama iz Berna sprovela je studiju tokom jedne godine, ispitujući 418 učesnika u svim godišnjim dobima. Učesnici su na svakih šest nedelja ocenjivali svoj osećaj iscrpljenosti, pospanosti i kvalitet sna. Iako je polovina njih na početku tvrdila da pati od „prolećnog umora“, rezultati nisu pokazali nikakve značajne sezonske promene u energiji ili osećaju iscrpljenosti.
Prema Blume, objašnjenje leži prije u kulturi nego u biologiji. Pojam „proljećni umor“ oblikuje našu percepciju – kad Sunce zasija i očekuje se veća aktivnost, manjak energije postaje očigledniji. Psihološki efekti poput kognitivne disonance dodatno pojačavaju utisak umora.
Naučno gledano, ni promjene u dužini dana, ni hormon melatonin, ni alergije na polen, nisu povezani sa navodnim prolećnim umorom. Takođe, ni popularni „zimski umor“ nije potvrđen istraživanjima, iako nedostatak vitamina D ili sezonske depresije mogu dovesti do stvarnog umora i slabe energije.
Prolećni umor je više kulturni fenomen nego stvarna biološka pojava. Blume savjetuje: umor koji osećate ne treba automatski pripisivati godišnjem dobu – ako simptomi traju ili ometaju svakodnevni život, najbolje je konsultovati ljekara.
Zanimljivo je da ovaj termin postoji pretežno u njemačkom govornom području i bivšim teritorijama Austrougarske, dok ga u ostatku svijeta gotovo ne prepoznaju.
Zaključno, energija u proljeće je u proseku ista kao i u drugim sezonama – ono što osjećamo više je rezultat očekivanja i kulturne percepcije nego stvarnog fiziološkog fenomena.
(Nin)
