Odbijanje bivšeg gospodara Crne Gore, Mila Đukanovića, da se pojavi pred Anketnim odborom koji treba da ispita postupanje državnih organa u slučajevima političkih ubistava i napada na novinare, predstavlja samo još jedan čin višedecenijske drame. Dok se javnost nada da će formiranje ovog skupštinskog odbora konačno osvijetliti mračne strane istorije u kojima je skovan plan za likvidaciju Duška Jovanovića, Đukanović koji je u tom trenutku bio na čelu države povlači se u zaklon birokratskih izgovora, šaljući poruku da je iznad institucija koje je sam decenijama krojio.
Podsjećanja radi, Đukanovićeva retorika o ubistvu urednika „Dana” Duška Jovanovića prešla je put od direktnih optužbi protiv zvaničnog Beograda do potpunog pranja ruku od istih tih izjava pred crnogorskim tužilaštvom.
U martu 2013. godine, usred predsjedničke kampanje, Đukanović je, podsjećamo, izgovorio rečenicu koja je uzdrmala region: tvrdio je da iza ubistva Jovanovića stoji isti onaj koji je „nosio politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića”. Prstom je uperio u Vojislava Koštunicu, pokušavajući da najteži zločin u novijoj istoriji Crne Gore izveze preko granice, abolirajući domaće bezbjednosne strukture a za koje mnogi u Crnoj Gori sumnjaju da u stvari stoje iza pomenute likvidacije.
Možda je najzanimljivija polemika iz te 2013. godine upravo između Đukanovića i Koštunice kada je tadašnji lider DSS-a pitao bivšeg šefa crnogorske države da li su mu ruke čiste i savjest mirna.
„Vrlo mirno spavam, vrlo mirne savjesti i ruke su mi vrlo čiste, posebno od vremena kada ni u protokolarne svrhe ne moram da pružim ruku Vojislavu Koštunici“, kazao je Đukanović tada.
U Crnoj Gori se, kako kaže, digla kuka i motika ljudi koji su tada branili Koštunicu a koji i dalje vjeruje da ih Koštunica može zaštiti.
„To je jedna zlokobna mašinerija medijsko-vojno-policijska i politička koja je pod patronatom Miloševića i njegovog nasljednika zloupotrijebljena protiv Crne Gore“, naveo je Đukanović.
Đukanović je prije ove izjave kazao da je Jovanovića ubio isti onaj koji ga je zloupotrebljavao dok je bio živ i da je on bio poslodavac Jovanovića ali i Miodraga Lekića (tada lidera Demokratskog fronta) te da oni onemogućavaju Srbiji da stane na evropski put.
Sličnu retoriku Đukanović je nastavio i u daljem političkom djelovanju iako se brojne likvidacije sa druge strane vezuju upravo za njegov režim a koji se takođe od strane brojnih političara karakteriše kao mafijaški i švercerski, na početku cigareta, a kasnije i kokaina.
Međutim, čim se ugasio sjaj predizbornih reflektora i kada je morao da stane pred tužioca u avgustu 2014. godine, „hrabri” premijer je postao tek obični politički kalkulant. Na saslušanju je priznao da za svoje tvrdnje nema nijedan dokaz. Izjave koje su targetirale Koštunicu odjednom su postale samo stvar „političke prirode” i „logičkog zaključivanja”, a ne operativna saznanja državnika.
Tadašnji predsjednik Demokratske stranke Srbije i bivši predsjednik Savezne Republike Jugoslavije, Vojislav Koštunica ocijenio je kao monstruozne, mračne i podmukle optužbe crnogorskog premijera i lidera Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića da stoji iza ubistva glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića, piše Dan.
Prema riječima predsjednika DSS-a vrijeđati ubijenog novinara lažno tvrdeći da je bio njegov poslodavac posebna je vrsta bezobzirnosti.
„Vjerujem da u Crnoj Gori ne postoji običaj da se klevetaju ubijeni ljudi, a posebno ne oni za koje ni do danas nije otkriveno ko ih je ubio“, kazao je Koštunica.
Sa druge strane, po njegovoj ocjeni, sam Đukanović je svojim rastrojenim nastupom otvorio pitanje šta ga toliko uznemiruje u slučaju ubistva novinara Jovanovića kada je spreman na ovaj besprimjeran način da izmišlja i podmeće.
„Kada sam već primoran da reagujem, onda javno saopštavam da su mi ruke uvijek bile čiste, a savjest potpuno mirna. Zato sa najdubljim osjećanjem gnušanja i prezira reagujem na Đukanovićeve optužbe. Pošto sam odgovorio Đukanoviću, sada je red i da ja njemu postavim bar jedno pitanje na koje bi on trebalo da javno odgovori. Da li su i njemu ruke čiste i da li mu je savjest mirna“, naglasio je Koštunica u odgovoru Đukanoviću a što je isprovociralo i odgovor na novinarska pitanja.
Koštunica je rekao da se godinama nije ni najmanje obazirao na različite vrste optužbi koje su povremeno stizale od pojedinaca iz rukovodstva Crne Gore.
„Jednostavno, poslije proglašenja nezavisnosti Crne Gore smatrao sam da moje uvjerenje da je zajednička država najbolje rješenje treba da zadržim za sebe i da više nikakvog smisla nema javna polemika ili odgovori na optužbe koje su dolazile, prije svega, od Mila Đukanovića. Neistine i uvrede za kojima je posezao Đukanović bile su brojne, ali na njih nisam odgovarao smatrajući da je izlišan svaki odgovor na ove suviše očigledne i nepristojne ispade“, naveo je Koštunica.
On je rekao da je pogrešno mislio da Đukanović, ipak, mora imati nešto u sebi od poznate crnogorske čestitosti i da mu ne može pasti na pamet takva vrsta podlosti „da ubijene ljude koristi da bi tokom izbora sačuvao vlast“.
Ubistvo kao „napad na državu” – vječiti štit od odgovornosti
Đukanović je godinama gradio narativ da je ubistvo Duška Jovanovića zapravo bio „napad na Crnu Goru” i njenu nezavisnost. Brojni analitičari u Crnoj Gori su u prethodnom periodu ipak postavljali i pitanje o odgovornosti tadašnjeg vrha vlasti, policije i ANB-a. Međutim, i oni su, baš kao i Jovanović, proglašavani za neprijatelje države.
Dok je u javnosti tvrdio da je „država najviše izgubila” Jovanovićevom smrću, istraga je pod njegovom vlašću stajala u mjestu iako je dobro poznato da je za vrijeme njegove tridesetogodišnje vladavine „instalirao“ sebi bliske sudije i tužioce ne bi li se preko njih obračunavao sa političkim oponentima. Danas, kada Anketni odbor nudi šansu da se ispitaju ubistva, likvidacije, prebijanja i famozne „Crne trojke” – batinaška odjeljenja koja su se obračunavala sa neistomišljenicima – Đukanović odbija učešće.
Zašto?
Strah od sučeljavanja sa duhovima prošlosti
Njegovo obrazloženje da Anketni odbor navodno „nema ustavno uporište” ili da on „nema šta da doda” je providna maska. Prava istina leži u činjenici da bi pred Odborom Đukanović morao da odgovori na pitanja koja je decenijama izbjegavao:
Ko je naredio praćenje Duška Jovanovića prije likvidacije?
Zašto su ključni tragovi u istrazi uništeni ili svjesno prevuđeni?
Koja je bila stvarna uloga bezbjednosnog aparata u logistici napada na novinare i intelektualce?
Đukanovićev bijeg od Anketnog odbora samo potvrđuje sumnju da su njegovi raniji iskazi – od onih o „beogradskim poslodavcima” do onih o „državnom interesu” – bili ništa drugo do dimna zavjesa.
Borba će nastaviti da insistira na rasvjetljavanju svakog detalja, jer odbijanje svjedočenja nije ništa drugo nego priznanje nemoći pred istinom koja se više ne može sakriti u fiokama zarobljenog tužilaštva. Crna Gora više nema luksuz da čeka još dvije decenije na odgovor na pitanje:
Ko je povukao obarač? Ko je dao nalog? Ko je ubio Duška Jovanovića?
KO JE UCESTVOVAO U ORGANIZACIJI..UBISTVU I LOGISTICI BOG DRAGI NAREDIO KUCA MU SE ISKOPALA…CRNI MU BARJACI NA KUCE VIJALI…NEMOGAO UMRIJETI DOK NE KAZE SVE O TOM UZASNOM UBISTVU…DOCE VRIJEME DZABA CE IM BITI MILIONI