Dok su građani Crne Gore pune tri decenije pod vlašću DPS-a jedva sastavljali kraj s krajem, preživljavajući od plate do plate i boreći se za golu egzistenciju, uski krug privilegovanih bliskih režimu neumorno je uvećavao svoje bogatstvo.

Danas, kada se klupko polako odmotava, na vidjelo izlaze razmjere tog nesrazmjera. Najnoviji primjer jeste slučaj Aca Đukanovića, koji bez imalo zazora može da ponudi čak pet miliona evra jemstva kako bi izašao iz pritvora i branio se sa slobode.

Pet miliona evra – cifra koja za ogromnu većinu građana predstavlja nedostižan san, dok je za pojedince iz vrha bivše vlasti očigledno tek sredstvo za obezbjeđivanje komfora i izbjegavanje pritvorskih dana.

Dok su radnici ostajali bez posla, mladi masovno napuštali državu u potrazi za boljim životom, a penzioneri preživljavali sa minimalnim primanjima, paralelno je stvaran sistem u kojem su pojedinci sticali enormno bogatstvo, daleko od očiju javnosti – ili uz prećutnu saglasnost institucija.

Ovakvi slučajevi ne predstavljaju samo pravno pitanje, već i duboko moralno posrnuće sistema koji je godinama tolerisao, a često i štitio privilegovane. Građani danas s pravom postavljaju pitanje: kako je moguće da neko raspolaže milionima, dok je većina živjela na ivici siromaštva?

Još važnije, očekuje se da institucije konačno pokažu da su jače od bilo kog pojedinca i da pravda neće biti selektivna. Jer, ukoliko se i ovaj slučaj završi bez jasnih odgovora i odgovornosti, biće to još jedna potvrda da su pravila važila samo za obične ljude – dok su privilegovani decenijama igrali po sopstvenim.

Tagovi