Kazuj, opozicijo, šta te tjera da prekršiš političku kurtoaziju i usiljeno smješkanje, pa ćemo vidjeti protiv čega se istinski boriš. I za šta. Ili koga.

Zamislite državu u kojoj opozicija nije prva i najglasnija za to da se kriminalu stane na put. Zamislite tu opoziciju koja nije vatreno zagrijana za raskrinkavanje klanova i narko-kartela. Koja to pa opozicija ne bi politički profitirala od kontroverznih biznismena i staro-novih funkcionera iza rešetaka?

Čuda neviđenoga ili – one opozicije koja je vlast (bila nekad)?! I koja je u sebi sakrila sve pomenute diskutabilne ljude što se odjednom lisica plaše. Kako i zbog čega čuvari državnog poštenja, ili nečeg drugog?

Krajnje je zanimljivo što se DPS kao stožer crnogorske opozicije toliko uzjogunio zbog novih zakona o bezbjednosnom sektoru. Kažu, građanski su orjentisani. Kažu, biše oni da svakog ko je odgovoran stigne kazna. Vole tako i da progovore dvije-tri o ljudskim pravima.

Evropski da evropskiji biti ne može. Ali, kad treba s riječi na djela, e tad će stani-pani biti. Tad će se u Skupštini lupati šakom o sto, histerično smijati, pominjati prežvakane teme iz četrdeset do devedeset i neke. Samo ne bi li se nekako skrenula pažnja s bezbjednosti.

Kao da nekim čudom ne žele da se otkriju trodecenijski prisluškivači običnih građana? Kao da nekim čudom štite sve one koji su pustošili fondove, hapsili i uhodili političke neistomišljenike? Kao da su nekim čudom možda takvi među njihovim redovima? Jesu li?

Vole oni tako da se sjete da riječima nasrnu na one s kojima se ne slažu i one koji ih ne glasaju. Nakite to fino, ali nekako je počelo da dosađuje, sve jedno te isto. Te oni koji su protiv njih nisu po evropski. Te nisu demokratski. Te ovo-te ono.

Pa se prisjete kako su oni što ih ne gotive ranije izražavali bunt. E tu se spetljaju malo. Jer zaboravljaju da se druga strana okanila političke kurtoazije i usiljenog smješkanja onda kada je na udaru bila Crkva. I sve ono što je vjekovima Crkva predstavljala. Za Crnu Goru.

Svako ko nije na vlasti, eto, ima granicu preko koje ne ide. Preko koje više nema nategnute i uvijek izvještačene tolerancije.

Njima je ta granica, eto, zakon o špijunima. Nekome drugom bio je udar na svetinje. Ista Crna Gora, iste političke tenzije? Ili neka nova na koju će se neko morati navići? I ko to?

Tagovi