Migrena je složen neurološki poremećaj koji pogađa više od 1,2 milijarde ljudi širom sveta i jedan je od najčešćih uzroka invaliditeta. To nije samo jaka glavobolja – migrena utiče na čitav organizam i ima raznovrsne simptome, uključujući:
pulsirajuću ili probadajuću bol, često samo na jednoj strani glave
bol iza očne jabučice i duž vilice
mučninu, povraćanje, vrtoglavicu
ekstremnu osetljivost na svetlost, zvuk ili mirise
umor, zevanje, želju za određenom hranom
migrenu sa aurom kod oko 25% pacijenata (vizuelne smetnje pre napada)
Zašto je migrena tako teška za proučavanje
Rani stereotipi (migrena kao “ženski hir”) smanjili su istraživanja i ulaganja u ovu oblast.
Simptomi se razlikuju od osobe do osobe i uključuju neurološke, psihološke i fiziološke promene.
Napadi često nastaju u najproduktivnijem periodu života, što dodatno povećava teret za pojedinca i ekonomiju.
Genetika i nasledni faktori
Postoji snažna genetska komponenta – 30–60% ljudi može naslediti predispoziciju.
Analize velikih populacija otkrile su stotine genetskih markera povezanih sa migrenom, koji su takođe povezani sa depresijom, dijabetesom i veličinom određenih moždanih struktura.
Uloga mozga i krvnih sudova
Migrena se ne javlja zbog jednog uzroka; uključeni su mozak, krvni sudovi i imunološki sistem.
Napadi mogu početi širećom kortikalnom depresijom – sporim, abnormalnim električnim talasom koji putuje kroz moždanu koru i aktivira puteve bola.
Hipotalamus se aktivira i do 24 sata pre napada, što može objasniti ranu osetljivost na stres, san i hranu.
Bol migrene se oseća u moždanim opnama i trigeminalnom ganglionu, što objašnjava pulsirajući bol u očima i vilici.
Uloga imunog sistema i hormonskih faktora
Preterana aktivacija imunih ćelija u moždanim opnama može pokrenuti upalu i napad migrene.
Alergeni, hormonske promene i prostaglandini mogu uticati na širenje krvnih sudova i intenzitet napada.
Molekularni “koktel” migrene
Peptidi povezani sa genom kalcitonina (CGRP) igraju ključnu ulogu u razvoju napada.
Lekovi koji ciljaju CGRP značajno smanjuju učestalost i jačinu napada kod mnogih pacijenata.
CGRP su samo deo složene slagalice; migrena se posmatra kao hronično stanje koje utiče na ceo organizam.
Okidači – šta ih zaista pokreće?
Ono što ljudi često smatraju okidačima (hrana, mirisi, svetlost) može biti raniji simptom napada, a ne uzrok.
Na primer, potreba za određenom hranom ili osetljivost na svetlost može se pojaviti pre nego što napad počne.
Migrena je rezultat kombinacije genetskih predispozicija, abnormalnih električnih talasa u mozgu, aktivacije imunog sistema, promena u krvnim sudovima i hormonskih uticaja. Jedan univerzalni uzrok još nije identifikovan – migrena je zapravo hronični poremećaj sa više puteva koji vode do napada.
Nova istraživanja, posebno fokusirana na CGRP i neurološke signale, omogućavaju razvoj efikasnijih terapija i bolju personalizaciju lečenja. Iako migrena ostaje složena i nepredvidiva, nauka postepeno razotkriva njene mehanizme, nudeći pacijentima nove opcije za ublažavanje bola i smanjenje učestalosti napada.
(Vijesti)
