Budimir Vuković štrajkuje glađu ispred slovenačke ambasade: Idem „do kraja“, tražim elementarna ljudska prava

Ispred Ambasade Republike Slovenije u Podgorici već sedam dana traje štrajk glađu Budimira Vukovića, koji je žrtva višedecenijske nepravde i neriješenog pravnog statusa nakon raspada nekadašnje zajedničke države. Posle skoro pola vijeka provedenih u Sloveniji, za tu državu je on persona non grata.

Vuković je više od 47 godina živio i radio u Sloveniji, gdje je nastojao da poštenim radom doprinese razvoju društva i institucija, očekujući da će mu zauzvrat biti obezbijeđen osnovni socijalni i pravni status. Međutim, nakon sticanja nezavisnosti Slovenije, podijelio je sudbinu više od 25 hiljada građana koje je Slovenija, po izdvajaju iz Jugoslavije, „precrtala“ kao svoje građane, ostavivši ih bez regulisanog statusa i bez državljanstva.

„Od 1979. godine živim i radim u Sloveniji, nastojeći da svojim radom doprinesem društvu i lokalnoj zajednici, te da obezbijedim sopstveni socijalni i pravni status. Kao i mnogi drugi ljudi u tadašnjoj zajedničkoj državi, vjerovao sam da će se ta uzajamnost nastaviti i nakon osamostaljenja Slovenije, te da će država imati razumijevanja za ljude koji su godinama živjeli i radili u njoj“, kazao nam je Vuković koji već sedam dana štrajkuje glađu ispred ambasade Republike Slovenije, uprkos oronulom zdravlju, sa dijagnozom raka.

On ističe da je u Sloveniji radio kao taksista i prije proglašenja nezavisnosti te države, ali da su mu neposredno nakon donošenja odluke o osamostaljenju oduzeti lični dokumenti i dozvola za rad. Navodi da su mu dokumenta oduzeta od strane policije uz obrazloženje da ih može preuzeti narednog dana, što se, kako tvrdi, nikada nije dogodilo. Prema njegovim riječima, potom je priveden i upućen sudiji za prekršaje sa prijedlogom da bude protjeran iz zemlje kao stranac bez regulisanog statusa, ali sudija nije donio takvu odluku.

Uprkos tome, kako ističe, njegov pravni status ostao je neriješen do danas. Zbog toga je godinama živio u izuzetno teškim socijalnim uslovima, bez osnovne zaštite i bez mogućnosti da normalno ostvaruje svoja prava.

„Tokom godina pokušavao sam da svoj slučaj riješim institucionalnim putem. Obraćao sam se nadležnim organima, kao i organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih prava. O mojoj situaciji bili su upoznati i pojedini visoki zvaničnici Republike Slovenije, kao i predstavnici međunarodnih organizacija. Ovom prilikom dužan sam da istaknem podršku bivšeg predsjednika Boruta Pahora, kao i aktuelne predsjednice Nataše Pirc Musar koja je intervenisala kod nadležnih ministarstava. Među Slovencima imam izuzetne prijatelje i jako cijenim slovenački narod. Na žalost, sve to, uključujući i intervenciju predsjednice Pirc Musar, nije naišlo na pravednu i očekivanu reakciju, te sam ja primoran da i dalje trpim nepravdu“, kazao je Vuković.

Zbog svega toga, ovaj apartrid koji je od 1979. godine u Sloveniji, odlučio se za štrajk glađu, jer smatra da je to jedini preostali način da skrene pažnju javnosti i institucija na svoj slučaj.

On naglašava da njegova namjera nije da bude protiv Slovenije ili njenih građana, već da se, kako kaže, pronađe pravedno i humano rješenje njegovog statusa nakon skoro pola vijeka života i rada u toj zemlji.

„Moja želja je da se dijalogom i razumijevanjem dođe do pravednog rješenja. Uprkos svemu, spreman sam da istrajem u svojoj borbi za pravdu, ne samo zbog sebe, već i zbog brojnih drugih građana koji su se bez svoje krivice našli u sličnoj situaciji“, navodi Budimir Vuković, ističući da posjeduje dokumentaciju i dokaze koji potvrđuju njegove navode, te poziva nadležne institucije da se njegov slučaj konačno razmotri i riješi.

Nj.E. ambasadorka Slovenije Bernarda Gradišnik je primila Vukovića već prvog dana štrajka. On ističe njen korektan odnos, kao i drugih službenika ambasade i razumije da oni nisu nadležni za odluke koje očekuje da se donesu u Ljubljani u nadležnim institucijama:
„Spreman sam i da umrem na ovoj vjetromenini ispred slovenačke ambasade kako bih, bar na taj način, ukazao svijetu na najveću moguću nepravdu! I da čitav ovaj slučaj pokrene lavinu pravde, ne samo za mene, već i za jedan broj apartrida u ovoj EU državi.“

Sud u Strazburu presudio u korist „izbrisanih“ pa se „pokajao“

Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura presudio je još 2013. godine u korist svih „izbrisanih“ i naložio Republici Sloveniji da obešteti 25.673 građana koji su istinske žrtve tranzicionog perioda i raspada zajedničke države. Nedavno je isti sud donio drugačiju odluku i poništio prvobitnu, što advokati oštećenih smatraju nonsensom, pa će ova arbitražna saga vjerovatno potrajati još koju godinu. Za stvarne žrtve – ljude koji nemaju osnovna ljudska prava – to znači produženje agonije u kojoj su se našli.

Pjesnik sa „uhapšenom“ poezijom

„Ja sam inače i neafirmisani pjesnik, a glavni krivac za to ‘neafirmisani’ je slovenačka policija. Još za vrijeme SFRJ, a i kasnije, slao sam poeziju na razne konkurse od Struških večeri poezije do Smederevske jeseni. Sve je to, iz nekog razloga, završavalo u korpi slovenačke policije, koja je vršila svojevrsnu recenziju„, kazao je Budimir Vuković, koji je do sada u Crnoj Gori objavio više zbirki poezije za koje su recenzije pisali prof. dr Savo Laušević, prof. dr Radmilo Marojević i drugi.

(Srpske novine)