Razvoj univerzalne vakcine koja bi štitila od prehlade, gripa, kovida i alergija značajno napreduje. Stručnjaci sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Stenford u SAD razvili su vakcinu koja bi se mogla primjenjivati kao sprej za nos i pružala široku zaštitu od respiratornih virusa, bakterija i alergena.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Science, sprovedeno je na miševima i pokazalo da vakcina pruža dugotrajnu zaštitu plućima. Vakcinisani miševi bili su zaštićeni od:
Kovida i drugih koronavirusa
Stafilokoka, koji može izazvati infekcije kože i sepsu
Bakterije Acinetobacter baumannii, koja može izazvati infekcije krvi, mokraćnog sistema i pluća
Grinja iz kućne prašine
Ako bi se rezultati prenijeli na ljude, vakcina bi mogla zamijeniti više godišnjih vakcinacija protiv zimskih respiratornih infekcija, a potencijalno bi djelovala i protiv novih pandemijskih uzročnika.
„Mislim da imamo univerzalnu vakcinu protiv različitih respiratornih prijetnji“, rekao je dr Bali Pulendran, direktor Instituta za imunitet, transplantaciju i infekciju pri Univerzitetu Stenford i glavni autor istraživanja.
On dodaje da bi bilo idealno u jesen dobijati sprej za nos koji štiti od svih respiratornih virusa, uključujući kovid, grip, RSV (najčešći uzročnik bronhitisa), običnu prehladu, bakterijske upale pluća i alergene ranog proljeća.
Umjesto da oponaša dio patogena, vakcina oponaša signale koje imunološke ćelije koriste za međusobnu komunikaciju tokom infekcije. Tako se aktiviraju T ćelije u plućima, koje zadržavaju imunološke ćelije aktivnim i spremnim za odbranu.
Brendan Ren, profesor mikrobne patogeneze na Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicinu, koji nije učestvovao u istraživanju, kaže:
„Koncept zvuči predobro da bi bilo istinito, ali istraživači su možda otkrili novi pristup vakcinaciji. Rezultati na miševima su obećavajući, ali još je rano za ljude.“
Istraživači planiraju testiranje vakcine na ljudima. Dr Pulendran procjenjuje da bi dve doze spreja za nos bile dovoljne za zaštitu kod ljudi, a vakcina bi, uz dovoljno finansiranja, mogla biti dostupna u roku od 5 do 7 godina.
Sljedeća faza podrazumijeva kontrolisana klinička ispitivanja i poređenje sa postojećim vakcinama, kako bi se utvrdila sigurnost i efikasnost za ljudsku upotrebu.
(B92)
