Kvalitetan život u velikoj mjeri zavisi od zdravih navika i dugoročne dobrobiti organizma. Mnogi nisu svjesni koliko je važno metaboličko zdravlje – sposobnost tijela da upravlja energijom, reguliše šećer u krvi, holesterol, krvni pritisak i obim struka – u smanjenju rizika od hroničnih bolesti.
Endokrinolozi ističu jedan jasan pokazatelj koji najbolje odražava stanje metaboličkog zdravlja: osjetljivost na insulin.
Endokrinolozi su specijalisti za endokrini sistem, koji obuhvata hipofizu, štitnu žlijezdu, nadbubrežne žlijezde, gušteraču i polne žlijezde. Oni dijagnostikuju i liječe stanja poput dijabetesa, hipotireoze i menopauze. Dr Randa Abdelmasih, endokrinolog i docent na Univerzitetu u Teksasu, objašnjava:
„Metaboličko zdravlje ne određuje se samo telesnom težinom, već time koliko dobro hormonski i metabolički sistemi funkcionišu zajedno. Srednja dob ne znači da je metabolički pad neizbježan, već zahtijeva promišljen, individualan pristup.“
Cilj nije savršenstvo, već održavanje fiziološke otpornosti – sposobnosti tijela da se prilagodi, izdrži i oporavi od fizičkog stresa.
Najvažniji pokazatelj je osjetljivost na insulin, koji reguliše kako tijelo obrađuje ugljene hidrate, masti i proteine. Kada tkiva pravilno reaguju, energija se efikasno koristi, a metabolički sistem ostaje uravnotežen.
Otpornost na insulin često se razvija mnogo prije dijagnoze dijabetesa i može dovesti do masne jetre, dijabetesa tipa 2 i povećanog kardiovaskularnog rizika.
Ljekari kombinuju više krvnih markera:
Glukoza u krvi natašte – pokazuje kako tijelo koristi šećer u mirovanju.
Insulin natašte – otkriva koliko ga pankreas proizvodi u stanju mirovanja.
Hemoglobin A1C (HbA1c) – prosječan nivo šećera u krvi u posljednja 2–3 mjeseca.
Lipidni profil – nivo masti u krvi.
Sastav tijela je važniji od same težine. Visceralna mast, koja okružuje unutrašnje organe, doprinosi upalnim procesima i otpornosti na insulin, dok mišićna masa ima zaštitni efekat.
„Olimpijski sportista može imati ITM veći od 25, ali njegov metabolički rizik je potpuno drugačiji od osobe sa sjedilačkim načinom života“, objašnjava dr Džozef Barera, endokrinolog u bolnici Providens Mision.
Fizička aktivnost – već nekoliko dana redovnog treninga može poboljšati osjetljivost na insulin. Trening snage je posebno važan jer mišići poboljšavaju unos glukoze.
Prilagođena ishrana – adekvatan unos proteina, izbjegavanje ultraprerađene hrane i mediteranski pristup sa zdravim mastima i biljnim namirnicama.
Gubitak težine – smanjenje tjelesne mase za najmanje 5% može značajno poboljšati metaboličko zdravlje.
San i smanjenje stresa – redovni obrasci spavanja i kontrola stresa pomažu u očuvanju hormonske i metaboličke ravnoteže.
Održavanje dobrog metaboličkog zdravlja zahtijeva promjene životnog stila i dugoročno usvajanje zdravih navika, a ne jednokratna rješenja.
(B92)
