CRNA GORA PROPADA – PROGNALA JE STRUKU I ISKUSTVO

Piše: Momo Joksimović

Kao predsjednik Partije penzionera Crne Gore, imam obavezu da kažem istinu koju mnogi znaju, ali malo ko smije javno da je izgovori. Crna Gora nije u krizi zbog naroda, već zbog kadrova koje vlast bira, zbog odgovornosti, odnosno neodgovornosti politike.

Ova država svjesno odbacuje svoje najiskusnije ljude, a onda se čudi što institucije ne rade, što privreda stagnira i što se mladi masovno sele. To nije slučajnost. To je posledica politike u kojoj je podobnost važnja od znanja, a partijska knjižica vrednije od biografije.

Današnja genercija penzionera u Crnoj Gori je najobrazovanija, naiskusnija i najodgovirnija generacija koju je ova država ikada imala. To su ljudi koji su vodili sisteme, upravljali privredom, gradili infrastrukturu i držali državu funkcionalnom u mnogo težim uslovima nego što su danas. I šta je njihva „krivica“. To što ne pristaju da ćute i klimaju glavom.

Umjesto da budu oslonac države, penzioneri su proglašeni teretom. Umjesto da budu savjetnici i korektiv vlasti, gurnuti su na marginu. A na njihova mjesta dovedeni su ljudi bez iskustva, bez rezultata i bez odgovornosti. Zato nam se država vodi metodom pokušaja i grešaka—samo što greške plaćaju građani.

Ovo nije samo generacijsko pitanje. Ovo je pitanje opstanka države. Nijedna ozbiljna zemlja ne gradi budućnost tako što briše sopstveno neznanje. Samo nesigurne vlasti se plaše struke. Samo slabe politike bježe od ljudi koji znaju više od njih.

Partija penzioenra Crne Gore ne traži vlast radi vlasti. Mi tražimo promjenu načina upravljanja državom. Tražimo da znanje ponovo postane mjerilo vrijednosti. Tražimo da se iskustvo vrati u institucije. Tražimo da se država prestane voditi kao partijska prćija.

Penziineri nemaju lični interes. Oni više ne grade karijere, ne duguju ništa partijskim centrima moći i ne zavise od fotelja. Upravo zato su najopasniji za loš sistem—jer mogu da kažu istinu i da je brane argumentima.

Crna Gora danas ne pati samo od nedostatka strategija, već od nedostatka ljudi koji znaju da ih sprovedu. Ne patimo od nedostatka zakona , već od nedostatka onih koji razumiju kako sistem funkcioniše. I sve dok se odluke budu donosile u uskim partijskim krugivima, a ne na osnovu znanja i iskustva, kriza će se samo produbljivati.Ovo je poslnjednji trenutak da se napravi zaokrert. Ili ćemo vratiti struku i iskustvo u državu , ili nastaviti da tonemo u improvizaciju i haos. Trećeg puta nema.

Crna Gora ima ljude koji mogu da je izvuku iz krize. Ako ih budemo ignorisali, onda problem nije u kadrovima-već u političkoj volji.
A za takvu politiku, Partija penzinera Crne Gore-PIR će se boriti—jasno, gasno i bez povlačenja.
Ovo više nije pitanje mišljenja, već pitanje odgovornosti. Svaka vlast koja svjesno ignoriše znanje i iskustvo, svjesno radi protiv države. Svaki dan bez struke u institucijama je novi dug koji ostavljamo budućim generacijama.

Svaka odluka donesena bez znanja je korak bliže sunovratu.
Crna Gora nema luksuz da više uči na sopstvenim greškama. Previše je grešaka već plaćeno. Ili će politika konačno skloniti sujetu i pustiti struka da radi svoj posao, ili će morati da preuzme punu odgovornst za slom sistema koji sama proizvodi.

Ovo nije prijetnja, ovo je upozorenje.
Jer država koja odbacuje svoje najiskusnije ljude, odriče se sopstvene budućnosti. A vlast koja se plaši znanja, već je izgubila legitimitet da vodi državu.Partija penzionera Crne Gore neće ćutati. Nećemo tražiti dozvolu da govorimo istinu. I nećemo se skloniti pred onima koji su državu sveli na partijski eksperiment.

Ili će se znanje vratiti u institucije—ili će institucije izgubiti pravo da govore u ime građana.
To je izbr. Vrijeme je da se napravi.
Svaka država koja slovi za demokratsku i naprednu, penzioneri su pravo bogastvo. Oni su savjet društva i države. Oni su najcenjeniji sloj društva.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)