Bijele poklade, koje se održavaju u Siropusnu nedjelju. To je zadnji dan kada se u ishrani koristi bijeli mrs. Već sjutradan se jede isključivo posna hrana.
Bijele poklade su najsvečanije i najrasprostranjenije poklade u toku godine. Dobile su naziv po Beloj nedjelji, a zovu se još i: Velike poklade, Završne poklade, Sirne poklade, Proštene poklade (Proćke, Pročka), jer se tog dana opraštaju svađe i uvrede. Sinovi i kćeri sa porodicama obilaze roditelje, nose im na dar flašu pića i razne poklone. Zet obavezno obilazi tasta, taštu, kuma, starojka i traži proćku da može časno da započne post. Kada uđe u kuću, ljubi ruku tastu i govori: „Oprosti dedo“, a tast mu odgovara: „Neka ti je prosto sinko“. Bjele poklade su praznik cijelog sela i tog dana se svi međusobno druže i čašćavaju. Veselje traje do ponoći, a u ponoć nastupa post.
U Pčinji navuku velike gomile slame na sred sela i zapale ih. Ta vatra se naziva krleštica. Na Kosovu se po selima maskiraju i igraju igru koja se zove „mačka“. U Podrinju se igraju „lubačke“ i „pauka“, i to samo mlađi dječaci, obučeni kao junaci, okićeni oružjem. U takovskim selima se maskiraju u pripremljene maske od papira, koje nakite zubima od pasulja ili kukuruza, brkovima od vune.
Obično po trojica obilaze kuće, igraju kolo, rvu se, govore izvještačeno i „plaše“ malu djecu, koja ciče od veselja kad ih ovi pojure. Kad se pokladari umore, sakupe se svi na jedno mjesto, gdje se igre i takmičenja nastavljaju. U Velikoj Plani, predveče pale vatre od šaše i samo za taj dan izgrade neku vrstu vrteške na kojoj momci vrte djevojke.
SIROPUSNA NEDJELJA, NEDJELJA PRAŠTANJA (grč: Kyriaki ton Tyrofagou); u narodu poznata i kao Sirna nedjelja, Bela nedjelja, posljednja pripremna sedmica prije početka Vaskršnjeg posta, u toku koje se ne jede meso, ali je dozvoljena upotreba jaja, mlijeka i mliječnih proizvoda, tj. „bjelina“, po čemu je i dobila naziv. Dakle, u toku ove sedmice razriješen je bijeli mrs. U srijedu i petak Sirne nedjelje počinju Velike metanije, a u drevnoj crkvenoj praksi u te dane služena je i Pređeosvećena liturgija.
Siropusna nedjelja počinje po Mesnim pokladama i traje do Bjelih poklada. Te sedmice se ne posti u srijedu i petak, nego se svo vrijeme mrsi na bijelom mrsu. U toku čitave nedjelje živi se malo opuštenije nego drugih sedmica, pogotovo što su tu Poklade. Cijele nedjelje selima kruže maskirane povorke.
Oko zapisa u šumadijskim selima gradile su se velike ljuljaške, na kojima se omladina ljuljala, a prisutni narod zabavljao. Zapisi inače predstavljaju važno mjesto za selo i nerijetko su se oko njih održavali skupovi na kojima se raspravljalo o pitanjima bitnim za budućnost sela.
(crkvenikalendar)
