Skandalozno je ponašanje pravosudnih i policijskih organa u Crnoj Gori. Dvije realnosti koje postoje u istoj državi pokazuju da pravda ovdje nije jednaka za sve. Odluke suda i policije više liče na naslijeđe bivšeg DPS režima nego na navodnu reformu pravosudnog sistema poslije smjene vlasti Mila Đukanovića.

Sud je danas donio odluku o ukidanju pritvora za Vesnu Bratić, ali uz mjere nadzora koje uključuju i nanogicu, elektronski uređaj kojim se kontroliše kretanje okrivljene. Zanimljivo, ista mjera nije izrečena Vesni Medenici, koja je osuđena za kriminal, a ipak nije u zatvoru.

Podsjetimo, Bratić je uhapšena zbog smjene direktora škola i vrtića postavljenih po nalogu DPS-a. Medenica, s druge strane, osuđena je zbog stvarnog kriminala, a pravosudni aparat odlučio je da joj nanogica ne treba.

Prema sudskom saopštenju, Vesni Bratić izrečena je mjera nadzora: „zabrana napuštanja stana i prostorija koje su u funkcionalnoj vezi sa stanom, u kojem osumnjičena mora boraviti dok traje ova mjera i za koje se vrijeme ne smije udaljavati van prostorija mjesta stanovanja, a koja se ima kontrolisati elektronskim nadzorom i mjera nadzora zabrana pristupa i sastajanja sa svjedocima na udaljenosti manjoj od 50 metara.”

Za Vesnu Medenicu, nakon bjekstva njenog sina Miloša, izrečena je mjera „stalnog policijskog nadzora” koja podrazumijeva povremene policijske provjere, obilazak adrese, izradu službenih zabilješki, saradnju sa graničnim policijskim organima i sudski nadzor. Nanogica nije korištena, iako je policija ranije žalila da nedostaje dovoljan broj uređaja za nadzor.

Paradoks je očigledan: za Medenice “fali nanogica”, dok za Bratić nanogica nije problem. Dvostruki standard u crnogorskom pravosuđu postao je vidljiv golim okom, a građani ostaju zaprepašteni činjenicom da zakon ovdje ne važi jednako za sve.

Dok jedni borave pod elektronskim nadzorom zbog političkih odluka, drugi mogu slobodno da šetaju, iako im je dokazana kriminalna odgovornost. Da li je ovo pravda ili nastavak politike selektivnog kažnjavanja?

Tagovi