I POSLIJE MILA – MILO: Idol!

Autor: Tihomir Burzanović

Postoji jedna velika politička laž koja se u Crnoj Gori uporno ponavlja kao mantra: da je Milo Đukanović bio politički protivnik nove vlasti. Nije. Nikada nije bio. On je njihovi uzor. Njihov model. Njihov idol. Njihova politička i životna paradigma. Nova vlast ga ne doživljava kao simbol sistema koji treba srušiti, već kao obrazac koji treba naslijediti. Ne kao problem, nego kao rješenje. Ne kao devijaciju, nego kao standard. Zato je tzv. „postđukanovićeva era“ samo marketinški trik. U stvarnosti – to je era kontinuiteta.

Pravilo broj jedan: ne diraj tekovine DPS-a

Prvo i osnovno nepisano pravilo glasi: Ne dirati u tekovine DPS-a. Ne dirati kadrove. Ne dirati mreže. Ne dirati strukture. Ne dirati interese. Ne dirati sistem.

Jer sistem nije problem – problem je bio samo vlasnik sistema. Sada su se promijenili vlasnici, ne i mehanizam. Demokratska partija socijalista nije poražena ideološki. Ona je samo izgubila monopol nad upravljanjem modelom.

Kako postati ministar u postđukanovićevoj Crnoj Gori

Ako želiš funkciju u „novoj vlasti“, pravila su jasna: Ne smjenjuj kadrove DPS-a – naslijedi ih. Ne ruši strukture – useљavaј se u njih. Ne pravi diskontinuitet – glumi promjene. Zapošljavaј njihove ljude – jer „iskustvo sistema“ je važnije od morala. Biraј ih za direktore, pomoćnike, savjetnike, članove uprava.

Poželjni profil kadra: partijski vojnik vladajuće koalicije, bez znanja, bez kompetencija, bez iskustva, sa sumnjivom diplomom, sa kupljenim papirima sa privatnih fakulteta regiona, ili stipendista zapadnih fondacija bez stvarne akademske težine.

Bonus kriterijumi: da ne poznaješ sistem, da ne poznaješ institucije, da ne poznaješ društvo, da ne poznaješ ni sopstveni jezik, ali da poznaješ ambasade, fondacije i partijske centrale. To je savršeni kadar nove Crne Gore.

Đukanović kao politički arhetip

Milo Đukanović je formalno otišao. Ali njegov model vlasti živi: Partitokratija, klijentelizam, privatizacija države, instrumentalizacija institucija, simulacija reformi, lažni evropski narativ, stvarna balkanska praksa, moć bez odgovornosti, vlast bez etike, funkcija bez znanja.

Nova vlast ne ruši Đukanovićev sistem. Ona ga nasljeđuje. Ne razgrađuje strukture – koristi ih. Ne mijenja logiku – kopira je. Ne reformiše model – presvlači ga.

Zato Milo nije politički protivnik. On je ideološki uzor.

Promjena lica, ne sistema

Crna Gora nije doživjela promjenu vlasti. Doživjela je promjenu imena na vratima kancelarija.

Dobили smo: nove ministre sa starim navikama, nove direktore sa starim mentalitetom, nove poslanike sa starim obrascima, novu elitu sa starom logikom. I isti odnos prema građanima: prezir, manipulacija, kontrola, potcjenjivanje, instrumentalizacija.

Iluzija postđukanovićevske države

„Postđukanovićeva era“ je politička propaganda. Realnost je: đukanovićevski sistem bez Đukanovića. Smijenjena je persona, a ne paradigma. Otišao je lider, ali je ostao model. Nestao je simbol, ali je ostala struktura.

Milo Đukanović nije bio politički protivnik nove vlasti. On je bio – njihov politički ideal. Jer oni ne žele novu Crnu Goru. Oni žele istu Crnu Goru – samo sa sobom na vrhu. I to je suština postđukanovićevske vlasti: ne raskid sa prošlošću, nego nasljeđivanje privilegija.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

(Srpska 24)