Najava produbljene vojne saradnje između Hrvatske, Albanije i institucija u Prištini izazvala je niz reakcija u regionu, a general Milorad Stupar ocjenjuje da ovakvi savezi gotovo uvijek imaju i javnu i prikrivenu dimenziju.
On ističe da su Hrvatska i Albanija punopravne članice NATO-a, te da njihovo povezivanje sa Prištinom, makar kroz zajedničke vježbe i bezbjednosne sporazume, ima širu političku poruku.
Prema njegovim riječima, problematično je to što dvije članice Alijanse priznaju, kako navodi, „takozvanu kosovsku vojsku“, za koju tvrdi da ne postoji u formalno-pravnom smislu ni prema dokumentima koje usvajaju same institucije u Prištini.
Stupar smatra da se kroz intenziviranje zajedničkih aktivnosti i izvođenje vojnih vježbi po NATO standardima pokušava postepeno integrisati bezbjednosne strukture Kosova u evroatlantski okvir, bez formalnog članstva.
„Sve vježbe se sprovode po NATO procedurama i standardima, što govori o pravcu u kojem se ide“, navodi on.
Prema njegovoj ocjeni, ovakav oblik saradnje ima i političku dimenziju, te predstavlja, kako kaže, svojevrsno „vraćanje duga“ Albancima sa Kosova i Metohije od strane Zagreba, u kontekstu ranijih regionalnih odnosa i savezništava.
Ovakve poruke dodatno komplikuju bezbjednosnu situaciju na Zapadnom Balkanu, gdje svaka inicijativa u oblasti odbrane i vojne saradnje ima šire geopolitičke implikacije i neminovno se posmatra kroz prizmu odnosa velikih sila i regionalnih tenzija.
