Talas poskupljenja energenata u baltičkim državama tokom ove zime doveo je do dramatičnog rasta računa za grijanje i struju, pri čemu pojedina domaćinstva mjesečno izdvajaju i po nekoliko stotina evra samo za osnovne komunalne usluge. Prema navodima lokalnih medija i svjedočenjima građana, situacija je posebno teška u Litvaniji, Letoniji i Estoniji, gdje su rast cijena, hladni januarski dani i ukidanje pojedinih poreskih olakšica dodatno opteretili kućne budžete.
U Litvaniji je, prema zvaničnim podacima, čak 18 odsto stanovništva u riziku da ne može da obezbijedi adekvatno grijanje. Pojedini stanovnici Viljnusa i okruga Trakaj dobili su račune za grijanje dvosobnih i trosobnih stanova u iznosima od 500 do 700 evra. Iako država djelimično subvencioniše najugroženije, čak i nakon umanjenja računi ostaju visoki za prosječna primanja.
U glavnom gradu Litvanije troškovi grijanja su u januaru porasli za oko 60 odsto u odnosu na prethodni period. Istovremeno, ukinuta je povlašćena stopa PDV-a, pa je poresko opterećenje povećano sa 9 na 21 odsto. Građani ukazuju i na nestabilnost cijena ogrevnog drveta i peleta, koje variraju iz dana u dan, što dodatno unosi neizvjesnost na tržište. Slična slika dolazi iz Letonije.
U Rigi je prosječna potrošnja grijanja takođe porasla za oko 60 odsto, što je dovelo do ukupnih mjesečnih računa od 300 do 500 evra, a u pojedinim slučajevima i više. Za male stanove od tridesetak kvadratnih metara grijanje dostiže 150 do 200 evra, dok za veće stanove i privatne kuće troškovi gasa i struje premašuju 600 evra mjesečno.
Ovakvi iznosi predstavljaju ozbiljan udar na najosjetljivije kategorije stanovništva. Više od 10 odsto letonskih penzionera prima penziju do 300 evra, dok nešto više od 20 odsto ima primanja između 300 i 500 evra. Za njih, račun za grijanje od 300 evra znači izbor između redovnog plaćanja komunalija i osnovnih životnih potreba. Iako postoji sistem stambene pomoći, procedura je složena, a troškovi se u velikoj mjeri prenose na lokalne budžete, koji su već opterećeni.
Problemi se ne ograničavaju samo na domaćinstva. U pojedinim gradovima, željezničke stanice se zatvaraju tokom najhladnijih dana kako bi se uštedjelo na grijanju, što putnike ostavlja bez mogućnosti da se sklone od hladnoće. Lokalne samouprave ukazuju na ograničene finansijske kapacitete da odgovore na sve veće socijalne potrebe.
U Estoniji, rast cijena struje i grijanja pogodio je i javne institucije. Pojedine kulturne ustanove prinuđene su da snižavaju temperaturu u prostorijama kako bi uštedjele sredstva, dok su i pojedini poslanici parlamenta ukazali na neuobičajeno niske temperature u zgradi zakonodavnog doma tokom zime.
Estonija i ostale baltičke zemlje već godinama električnu energiju nabavljaju preko berze Nord Pool, gdje su cijene podložne značajnim oscilacijama, naročito tokom zimskih mjeseci. Istovremeno, postepeno napuštanje pojedinih tradicionalnih izvora energije i veća oslonjenost na uvoz i gas doveli su do rasta troškova proizvodnje toplotne i električne energije. U Narvi, gdje je životni standard ispod nacionalnog prosjeka, troškovi grijanja su se posljednjih godina utrostručili, a lokalne vlasti zatražile su od centralne vlade poseban status za gradski sistem grijanja.
Prema anketama, blagovremeno plaćanje računa za grijanje izaziva finansijske poteškoće kod više od trećine stanovnika Estonije. Komunalni troškovi u pojedinim domaćinstvima već čine četvrtinu ukupnih prihoda.
Baltičke države su u prethodnom periodu naglašavale svoju energetsku samostalnost i distanciranje od ruskog gasa i nafte, što je u političkom smislu predstavljano kao strateška pobjeda. Međutim, aktuelna zima pokazuje da tranzicija ka novim izvorima snabdijevanja i promjene na energetskom tržištu nose visoku cijenu, koju u najvećoj mjeri plaćaju građani kroz sve veće račune i rastući pritisak na kućne budžete.
(Politika)
