Prije više od pola vijeka, svijet je sa oduševljenjem pratio istorijsko slijetanje Apola 11 na Mjesec. Milioni ljudi širom planete gledali su prenos uživo, diveći se prvom koraku čovjeka na drugom nebeskom tijelu.
Godinama kasnije, neobična priča o snimcima istorijske misije izazvala je talas spekulacija i teorija zavjere. Zainteresovani ljudi su tražili odgovor na pitanje – šta se dogodilo s originalnim zapisima NASA iz 1969. godine.
„Smatrane su manje važnim“
Tim Dod, poznatiji kao Everyday Astronaut na platformi YouTube, nedavno je iznio detalje koji objašnjavaju sudbinu ovih snimaka. On je objasnio da su “izgubljeni” snimci zapravo bili rezervne magnetne trake koje su sadržale originalni signal sa Mjeseca.
“Rezervne trake su smatrane manje važnim, jer su svi ključni podaci, video i radio signali, već uspješno preneseni u Hjuston i emitovani uživo na televiziji”, rekao je u podkastu Denija Džonsa.
Do greške je došlo kada je NASA u 1970-im i 1980-im godinama – zbog nestašice – ponovo iskoristila stare magnetne trake. Na taj način su rezervne kopije misije Apola 11 slučajno presnimljene, objasnio je jutjuber.
Postoji hiljade sati materijala
Dod je dodao da niko u to vrijeme nije mogao predvidjeti razvoj tehnologije koja bi omogućila poboljšanje i uvećanje rezolucije sirovih snimaka – ono što danas nazivamo upscale. Ipak, NASA i dalje posjeduje hiljade sati snimaka koji potvrđuju da je prvo slijetanje na Mjesec stvarno, prenosi Daily Mail.
Među njima su:
-
Snimci telemetrije i audio-zapisi.
-
Video-materijali sa zemaljskih stanica.
-
70-milimetarski filmski materijali sa kamera koje su astronauti koristili na Mjesecu, a koji su šokantno jasni.
Glavni monitor sniman kamerom
Dod je detaljno objasnio kako je signal sa Apola 11 stigao na Zemlju. Prenos uživo prvo je primljen na nekoliko stanica, uključujući onu u pustinji Mohave u Kaliforniji, a potom je podijeljen u dva smjera:
-
Ka kontrolnoj bazi u Hjustonu: Radi praćenja u realnom vremenu (podaci o stanju letjelice, audio i video).
-
Sirovi podaci: Snimljeni direktno na velike magnetne trake.
Video koji je Hjuston emitovao za televizijske prenose morao je biti konvertovan iz takozvanog slow-scan formata u standardni NTSC format korišćenjem metode “kineskopa“ – zapravo, glavni monitor je sniman kamerom kako bi se mogao koristiti u TV prenosu. Ta verzija, iako slabijeg kvaliteta, bila je “dovoljno dobra” za publiku 1969. godine.
Skeptici imaju „težak“ argument
Jutjuber je naglasio da tvrdnje da je NASA “namjerno izbrisala snimke s Mjeseca” predstavljaju pogrešno tumačenje događaja. Međutim, priznaje da skeptici imaju jedan “težak” argument – zašto su misije prestale 1972. godine.
“Razumijem frustraciju, uradili smo to prije 54 godine, a sada smo izgubili sposobnost. Ali, potrošili smo ekvivalent 300 milijardi dolara današnje vrijednosti da dođemo tamo. Imali smo tri rakete, opremu i posadu spremnu za još misija, ali smo jednostavno rekli: ‘Nije vrijedno toga’”, zaključio je.
(B92)
