Piše: Saša Dr. Đurović

Тeško da ima kratkoumnijeg obrazloženja, ili pokušaja odbrane neodbranjivog, od one floskule a ponegdje i regule, da je zabranjeno komentarisat sudske presude! Zamisli samo. Prvo, presude se komentarišu po pjaci i buvljacima, pa su teme svakovrsnih priča, ali ova „pravna pouka“ je da se ne smiju komentarisat’ u javnom diskursu!? E pa to je najblaže rečeno obris diktature, flagrantan!

Pogotovo je, ne nesuvislo, nego i nenormalno, da nemaju pravo presude ili rad sudstva komentarisat’ ministar unutarnjih poslova i prvi policajac!? Da su komentarisali ne bi bilo tuNJela, niti kako jeste i ne bi pravdi izmicali presuđeni i sprdali se s državom, ma kakva ona bila. A kad su joj „reprezenti“ sudstva kakvi jesu, makar apostrofirani, dobro je i ovakva da je.

„Načisto“ odgledah Šćepanovića, prvog policajca, te ministra pravde, pristojnog ali neutralnog, kao pavlaka, i tog nekog koji, Bože dragi, Bože dragi, bi zabranio prvom policajcu u državi da komentariše sudske odluke, kao da je on malouman a ne dobro vješt, koje su, u naračenom slučaju predmet sprdnje. CiljAno ili ciljno, nije svejedno. Ali nije svejedno ni šta su činjenice, pa ajde da vidimo šta su fakti?

Da je sudija, gost u emisiji, bio namještenik u vrijeme šefovanja presuđene medenice. Da je bjelodano da je ona bila šef gotovo svima ispod nje, i da je potpuno opravdana sumnja, u rad pojedinih namještenika koji su sa njom sarađivali, za zemana. Ili je gospoJa koja je u bjekstvu mogla da joj nešto zanijeka? Gorštački bistar, Šavnički Eliot Ness, evidentno pošten i bez repova za sobom, što je svud najvažnije za prvog policajca, je pokušavao da objasni, i bio prilično uvjerljiv, da krivice policije nema te da su im vezane ruke. A iole pismen gledalac je shvatio u kom grmu leži krivac.

Biće da je u onom koji se ne smije komentarisat, zamisli samo. Digresija. Bijah svjedokom na skorašnjoj presici Donada Trampa, o jadu ga zabavi novinarka CNN, postavljajući mu pitanja i o Epstienu, ljut on, živa debata na ivici svađe, ništa strašno, dešava se, demokratija. A u malenoj CG ne smiju prvi čovjek policije i ministar unutrašnjih poslova komentarisat’ rad sudstva nego će im oni odande uvaljivat vruć krompir, a onda se krit’ iza njih i prat’ se?! Ma nemoj!?

Promptno inicirat’ proceduru koja će regulisat proces uvida u rad sudstva i da se, podrazumijeva se, mogu NESMETANO, komentarisat’ sudske presude. Naravno, u skladu sa zakonskim odredbama i civilizovanim jezikom. Kao u svim demokratskim ustrojstvima. CiljAno!

A ovi apartščici, komunističkog nasleđa, ka’ da su fifa ili uefa, pa fudbaleri i treneri ne smiju komentarisat’ odluke arbitra, OSIM, ako je u pitanju kapiten. A šta su, u iole normalnoj državi, ministar unutrašnjih poslova i prvi policajac? REPREZENTI. E pa oni nek komentarišu. Makar k’o Otamendi kog upravo gledam. Bože dragi.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi