Šta se desi kada pjesnik ne zna da izračuna svoje prihode, ali zna kolika je cijena ljubavi prema svom gradu?
„Ne znam koliko sam zaradio, ali siguran sam da treba da platim porez“, priznao je svojevremeno Mika Antić u jednoj od najoriginalnijih poreskih prijava ikada napisanih. Suočen sa brojkama koje mu nikada nisu išle od ruke, novosadski boem je odlučio da dug namiri onim što mu je najvrijednije. Umjesto finanasijskog izvještaja, na formularu je otkucao stihove, poklonivši gradu pjesmu vrijedniju od samog novca koji je trebao da plati.
Pročitajte kako je nastala pjesma „Pehar“ – jedina valuta kojom je jedan pjesnik uspio da kupi vječnost svom Novom Sadu.”
U njegovoj prijavi je pisalo: „Pesnik i novinar Miroslav Antić ni ovog januara, kada se podnose poreske prijave, nije u stanju da izračuna svoje prošlogodišnje prihode. Razlog je Antićeva „večita svađa sa računom“, koja se proteže, kako on veli, još iz osnovne škole. Jednostavno, on ne zna koliko su mu bili prihodi u prošloj godini, a tvrdi da su, ipak, bili takvi da bi trebalo da plati porez. Umesto novca, on je novosadskoj opštini, odnosno Novom Sadu, poklonio pesmu Pehar“.
Pehar
Srećno ti, Novi Sade, i dobri i tužni i večni!Prosto ti i mudrom i ludom i kad te psujem i slavim.Sa fruškogorskim čelom i mokrim usnama rečnim,sa gudalima od krvi i gudalima plavim,tebe, čija mi groblja i ponos i zakletvu krijui kroz tambure plaču i zvone, i vrište, i piju,i žvaću tu crnu zemlju, tu travu, taj beton i stakla,a duša nikud odavde – nikud se nije pomakla.Pa sva čudesa stanu u čudo što me čudi,a nisu ni krov, ni krošnja, ni ulice, ni ljudi,već si ono što tinja po ivicama vida,u naborima smeha, to tvoje i mlečno i vinsko,to zaistinsko tvoje što se od zvezda otkida,u neko podbarsko veče i jutro petrovaradinsko,to divno izmišljeno od ljubavi i htenja,ta kriška razočarenja i kriška poverenja,taj sjaj u svetom oku što se i peni i cakli.A snovi nikud odavde – nikud se nisu pomakli.Srećno ti i prosto grade! Sunce u čašu natoči!Živeo! Nasledi od nas i srce i obraz i oči!Živeo, jer iza nas će još novi i novi doćii poznaćeš: u njima naša te ljubav dotakla,i nikud dalje odavde – nikud se nije pomakla.
