SEKS, LAŽI I VIDEO – TRAKE

Piše: Emilo Labudović

Svaki iole ozbiljniji filmofil siguno nije propustio da odgleda jedan od znamenitijih holivudskih blokbastera „Seks, laži i video – trake“, iz 1989. godine, koji je, osim veoma pozitivnih kritika kako publike tako i kritičara, nagrađen i „Zlatnom palmom“ u Kanu.

Ali niko ni tada, a ni kasnije, nije mogao da predvidi da će taj pomalo lascivni naslov tridesetsedam godina kasnije postati paradigma svijeta i vremena u kojem živimo. Afera sa američkim osuđenim pedofilom, Epstajnom, koja ovih dana, zahvaljujući objavljenim hiljadama dokumenata, svjedočeći o dubini pada i moralnog sunovrata međunarodne političke, sportske i kulturne elite, drma svjetski poredak ništa manje od Trampovih „dječjih bolesti“.

Svakodnevno na površinu izbijaju poznata imena ličnosti koje su, na ovaj ili onaj način, bila upletena u vrzino kolo seksa, bluda i otvorene pornografije, u kojem su, zahvaljujući vezama i prljavom novcu, žrtve bile maloljetnice i maloljetnici, zavisno od bolesne opsesije konzumenata i prijatelja monstruma koji je isplivao iz kloake američke političke i svake druge truleži.

Pršte ostavke, pravdanja, negiranja, ali gotovo da nema političkog, sportskog ili kulturnog kruga širom planete u kojima ovih dana ne strepe i ne iščekuju nove dokaze o korespodenciji i susretima sa Epstajnom i foto – dokumentovanim materijalom o orgijama slavnih svake vrste, uključujući čak i pojedine stanovnike Vindzora.

Da je informacija ne samo roba već i vrsta oružja, često ubitačnija od ruskog „Orešnika“, poznato je odavno. Razvoj sredstava nadzora učinila su svaki prostor, svakog pojedinca, svaki događaj metom kojoj nema odbrane. Ona čuvena deviza kako je čovjek gospodar samo neizgovorene riječi u savremenoj verziji mogla bi da glasi da čovjek više nije gospodar ničega, naročito ne svoje intime.

Pritisak i ucjene kompromitujućim snincima postali su oružje i metod za manipulaciju i mešetarenje, namještanje izbora, ulog za donošenje odgovarajućih odluka i, prije i iznad svega, za moralnu degradaciju protivnika.

Domaći „epstajn“ u kojem sajber prostorom već danima kruže „seks, laži i video snimci“ sa politički etabliranim ličnostima, samo su dio prljavog veša koji je, slučajno ili vrlo smišljeno, iznesen u javnost. Jer, ko zna koliko još toga leži u fiokama raznih „službi“ i pojedinaca i čeka povoljan momenat da bude iskorišćen. Sa i bez dozvola nadležnih sudova, na mjerama tajnog nadzora svih vrsta, nalazile su se i nalaze hiljade pojedinaca raznih nivoa važnosti i navodne „opasnosti po društveni poredak“.

Uostalom, zar se zbog apsolutne razuzdanosti ANB u izboru „praćenih“ ovih dana ne sudi jednom od njenih bivših čelnika? Ali, ako neko misli da će taj proces uvesti neki red i zakonitost u ovu oblast, grdno se vara.

Za mnoge ljudske djelatnosti, a za politku naročito, kaže se da su prljave jer najčešće idu „na đon“, na omalovažavanje i ličnu diskreditaciju rivala. A kud ćeš boljeg i efikasnijeg oružja od seks afere jer one zadiru u samu bazu i oslonac svakog pojedinca – porodicu. Danas su sredstva za praćenje i uhođenje razvijena do te mjere da čovjek nikad nije sam. Pogotovo kad je s nekim.

A tek neslućene kompromitujuće mogućnosti takozvane vještačke inteligencije, prema kojima onaj domaći „uradak“ sa Milošem Medenicom djeluje kao amatersko zezanje nešto obrazovanije dječurlije. Kao nikad ranije, čuvena maksima „a ko će čuvati čuvare“ dobija ne samo na aktuelnosti već od odgovora na nju zavisi budućnost čovječanstva kao zajednice slobodnih ljudi.

Voajerizam, politički naročito, i špijunaža svih i svakoga odavno, da ne kažem odvajkada, su specijalitet ovog prostora. Najnovija afera samo je još jedna epizoda u domaćem seks serijalu, započetom još slučajem „Ivanišević“, i dokaz da pod kapom nebeskom nema mjesta gdje je moguća apsolutna sloboda.

Ali, kako to, komentarišući ovaj skandal, reče jedan od građana „možda i nije tako loše to što oni opšte među sobom, imaće manje vremena da nas tucaju u zdrav mozak“! Kako god, to što su visokopozicionirane osobe crnogorskih vlasti uhvaćene „spuštenih gaća“, neće proći bez ožiljaka na ukupna politička dešavanja kod nas. Ali, zar će nam to biti prvi put?

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)