Đe, tačno, ubiVa šampanjac?

Piše: Saša Dr.Đurović

Da razjasnimo, jer se gungula okolo „sex afere“ ne stišava, naprotiv, zahuktava se. Dakle, da li je „politički korektno“ ako vidite svojim očima neku osobu, makar ona bila i nekakav državni sekretar u zemlji čuda, dakle, da li je u skladu sa zakonom, sa moralnim normama naravno da jeste, a korelira sa istinom 100%.

Dakle, ako je evidentno da se neka osoba, namještenica u državnoj instituciji, da se namješta na flašu, makar to bio i šampanjac, da li je, KONAČNO, dozvoljeno da se pojava i akt koji se vidi nazove nabijanjem na flašu?

A osoba koja vrši tu radnju, koja je podesna za flašu slobodnom voljom, slobodno može nazvati nabijačica na flašu, ili na grlić, kakogod. Nabijačica na grlić, ne na onaj kod Danilovgrada, nego na taj, vreli, vreo, i usijan.. od šampanjca pjenušavog. Mada činjenica je da Mile Kitić pjeva „udara u glavu k’o šampanjac“, a ne, udara u grlić k’o šampanjac, to su fakti.

E sad, ja ovako neznaven, prosto sam u dilemi, kome vjerovat’ Miletu kiti, ili viđenim fotografijama i video uradku? A opet, ima ona –bolje jednom vidjeti nego tri put čuti- A Mileta smo čuli samo.. Vjerovat’ vlastitim očima ili Miletovom glasu?  Mada, zna Mile, pazi samo, prezimena Kitić, i pjeva o tom, ali ne zna smije li se reć ono što se viđelo vlastitim očima a korespondira sa istinom.

Smije li se reć od nvo? Od građanskih aktivist(kinj)a. I ako ne smije onda neizostavno objasnit zašto? Objasnit zašto Crna Gora, a pogotovo javno mnjenje u njoj to dozvoljava ili zašto se prepusta a onda neizostavno i posrće u vladavini diktature. Jer ako stvari i pojave ne smijete nazvat pravim imenom onda živite u svojevrsnoj formi diktature. To su fakti! Sve osim toga je neistina.

Da li je intencija da CG uđe u EU u kojoj je potpuno regularno iznosit slobodu mišljenja, ili da ostane zarobljena u kamenu, kršu i drači arhaika? A ako se neka osoba nabode, na draču ili slično, a budete svjedokom da se pravite da ne vidite­^­? U malenoj, časnoj i poštenoj, geografiji đe je oduvjek, tradicionalno, i prirodno pomoć stradalom?! Posrnulom. Makar i u ovakvom vremenu, svijetu, i ambijentu đe se svašta, svojom voljom, radi za minut „slave“.

Na akterku video uradaka, koja je gostovala na tv od Vardara pa do Triglava, ne treba trošit riječi, najveći poraz za mediokritete je ignorisanje, ALI, itekako treba govorit o svakovrsnim namještenjima i kako su provođena, prosto, da Crna Gora ne bi služila za sprdnju od juga Čilea pa do sEvera Norv

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)