Neka DPS trepne ako je otet

Ako je DPS otet, vrijeme je da trepne. Ako nije, još je gore. Ono što gledamo posljednjih dana više ne liči ni na politički pragmatizam, ni na taktičko manevrisanje, već na disciplinovano okretanje glave ka svakom izvoru vlasti koji se u tom trenutku ukaže.

Partija koja je decenijama gradila narativ o „odbrani države“, sekularizmu i otporu „tuđem uticaju“, danas bez mnogo nelagode podržava vlast u Budvi u kojoj je nezaobilazna i Srpska pravoslavna crkva, jer, kako reče Ivan Vuković, to je „valjan potez DPS-a kako bi vlast opstala“. Drugim riječima principi su tu da se sačekaju bolja vremena, a vlast da se ne pušta ni po koju cijenu. Sada je i predsjednik DPS-a Danijel Živković praktično potvrdio ono na šta se mjesecima ukazivalo – da DPS u Budvi nije glasao za budžet zbog principa, već zbog očuvanja vlasti i političkih fotelja. Iako pokušava da odluku upakuje u priču o „širem interesu“ i navodnoj brizi za političku stabilnost, suština je jednostavna: DPS je pristao na ono što je godinama predstavljao kao neprihvatljivo, samo da ne bi izgubio vlast.

Prava akrobatika tek slijedi

U novim partijskim vratlomijama DPS-a izgleda da je Budva tek početak. Prava akrobatika tek slijedi. Dok se u Vladi nazire izlazak ministara DNP-a, DPS se, gle čuda, sve češće pojavljuje u tonu koji zvuč pomirljivo. Gotovo kao da se priprema teren za nešto što se donedavno nazivalo političkom blasfemijom  saradnju sa PES-om. I to ne bilo kakvu, već onu koja bi mogla zakrpiti većinu u Vladi, ali i što je možda još važnije spasiti vlast u Podgorici.

Da ne bi bilo zabune, DPS i PES već sada imaju zapanjujuće identične stavove o ključnim pitanjima. Recimo, o izgradnji kolektora u Botunu. Projekat protiv kojeg se bune mještani, projekat koji izaziva ekološke i urbanističke kontroverze, ali projekat koji je,  pazite sad, potpisao upravo Ivan Vuković, tadašnji gradonačelnik Podgorice.

DPS i PES zajedno za Ivanov ugovor za koji se tvrdi da je koruptivan

Isti onaj Ivan Vuković koji danas objašnjava zašto je „valjano“ podržati vlast u Budvi zarad opstanka. Isti onaj Vuković koji je potpisao ugovor za postrojenje u Botunu, ugovor za koji se u javnosti otvoreno sumnja da ima koruptivni karakter. Ali izgleda da se u crnogorskoj politici ugovori ne preispituju , oni samo mijenjaju političko pakovanje.

Zato i ne čudi što su stavovi DPS-a i PES-a o Botunu gotovo identični. Nije to ideološka bliskost, to je infrastrukturna solidarnost. Beton, cijevi i kontinuitet vlasti to je jezik koji svi razumiju.

Ako DPS danas podržava SPC u Budvi, sutra PES u Podgorici, a prekosjutra krpi Vladu iz koje su izašli „nepoželjni“, onda je pitanje samo jedno da li se stranačka politika DPS-a uopšte više mijenja  ili se samo prilagođava jačini fotelje.