AI omogućava precizniju analizu tumora.
Pomaže u bržem izboru prave terapije.
Devet od deset pacijenata dobro reaguje.
Lečenje raka i dalje predstavlja jedan od najvećih izazova moderne medicine. Iako napredne terapije, poput imunoterapije, daju izvanredne rezultate kod nekih pacijenata, kod drugih efekat izostaje. Kako veštačka inteligencija može pomoći u ovoj borbi, u emisiji “Uranak” na televiziji K1 iz Amerike uključio se istraživač Luka Jovanović, stručnjak za AI sa Univerziteta u Kolumbiji.
„Glavni problem sa kojim se danas suočavamo traje zadnjih deset godina. Ne samo da imamo ogroman broj podataka, nego i nivo detalja koji ti podaci daju u vidu tkiva u kojem se tumor nalazi je izuzetno impresivan. Ali, kada je nešto veliko i kompleksno, onda je i haotično, posebno jer medicinski sistem postoji mnogo duže od digitalnog doba i različite države imaju različite sisteme, čak i bolnice rade različite stvari na različite načine.
Glavni izazov, kada su podaci u pitanju, jeste da ih pretvorimo u stabilne i uporedive informacije. To je prvi korak. Kada govorimo o veštačkoj inteligenciji, prvi korak da biste mogli trenirati bilo koji model jeste da imate podatke kojima možete reagovati. To znači da podatke prvo moramo procesuirati, obraditi i utvrditi da li su pouzdani, da li ispunjavaju određeni standard ili ne.
Zbog toga što možda nisu rađeni u laboratoriji na prihvatljiv način ili eksperiment nije bio uspješan, to je ključni korak kojim smo se moje kolege i ja bavili posljednjih godinu i po dana. Bez obzira odakle podaci dolaze, možemo uzeti ta merenja tumora i pretvoriti ih u stabilne i uporedive signale, potrebne za dalji rad i treniranje“, rekao je Luka.
Da bismo bolje razumjeli proceduru, Luka je objasnio kako izgleda rad sa uzorcima tkiva i laboratorijskim podacima.
„Prvo morate uzeti uzorak tkiva koji ide u laboratoriju i na njemu se rade različite analize. Kada dobijemo te podatke, možemo vidjeti koji signali ćelije tumora šalju imunim ćelijama u organizmu. Trenutno se to ne radi na tom nivou, jer testovi uzimaju u obzir i oslanjaju se na mali broj pokazatelja u odnosu na ono što podaci stvarno nude.
Sistemi koje razvijamo, veštačke inteligencije, uzimaju u obzir sve podatke i sve signale koji se dešavaju između ćelija tumora i imunih ćelija. Imunoterapija funkcioniše tako što pomaže imunom sistemu da prepozna i napadne rak. Kada deluje, deluje kao da imuni sistem jasno vidi neprijatelja, a ćelije tumora to skrivaju kroz signale i poručuju da je sve u redu“, objasnio je Luka Jovanović.
Istraživači poput Jovanovića pokušavaju razumjeti kako imunoterapija funkcioniše u realnom vremenu i kako imuni sistem reaguje na “pomoć” u borbi protiv raka. Imunoterapija pomaže organizmu da sam izbori sa neprijateljem koji se stalno prikriva i mijenja oblik. Luka je naglasio da je ključno odrediti ne samo dozu terapije, već i vrstu pomoći koja će biti najefikasnija.
„Ne radi se samo o dozi, već i o najboljoj vrsti pomoći. Javnosti je poznato da je vrijeme najveći neprijatelj u liječenju. Ako pacijent dobije neadekvatnu terapiju, čeka se reakcija, gubi se vrijeme, pacijentu ne bude bolje, imuni sistem oslabi i stvari idu u neželjeni smjer. Nažalost, to je realnost. To se dešava jer ne uzimamo cijelu sliku u obzir. Sa strane tehnologije, kada razmišljamo o praksi, izgleda kao da gledate mutnu crnu sliku, umjesto preciznu i detaljnu, čak i u boji.
Tumor nije samo skup ćelija raka, već ekosistem. Ćelije žive u 3D prostoru, ne u 2D prostoru kao na papiru. Nije važno samo koji signali dolaze i razmjenjuju se, već i gdje se ćelije tumora nalaze i gdje su imune ćelije u odnosu na njih“, objasnio je Luka.
Primjena AI u praksi
„Radimo danonoćno. Primjena zavisi od birokratije bolničkog sistema i država. U SAD-u postoje sistemi koji dozvoljavaju, uz odobrenje pacijenta, isprobavanje novih metoda. U našoj laboratoriji imamo takve slučajeve, što nam pomaže u saradnji sa ljekarima. Od deset pacijenata, devet je jako dobro odgovorilo na našu hipotezu. Na čemu radimo ima vrlo dobru uspješnost“, zaključio je Luka Jovanović.
(MONDO)
