Ženska prava kao politički alat: Pripejd NVO selektivno brane žene

Pojedine nevladine organizacije koje se deklarativno bave borbom za prava žena često djeluju po principu “pripejd” naplatiš reakciju samo kada ti odgovara. Napadi na političke neistomišljenice prolaze uglavnom bez reakcije muk, tišina, eventualno poneka neutralna konstatacija, kao da problem ne postoji. Očigledno, prava žena su važna samo ako je meta ideološki i politički “prava” osoba.

Suprotno tome, kada se napadne političarka koja dijeli istu političku ili ideološku liniju, reakcija je momentalna i histerična: štancuju se saopštenja, pokreću javni protesti, alarmira se međunarodna zajednica, a društvene mreže eksplodiraju. Odjednom se prava žena i njihova zaštita pretvaraju u top-temu, dok u identičnim situacijama sa “pogrešnim” ženama ćutanje je gotovo apsolutno.

Konkretan primjer je  „odbrana“ Vesne Bratić od nepreglednog broja uvreda i prijetnji, ali vrlo malog broja osude takvih napada na bivšu ministarku obrazovanja. S druge strane, kada se napadne novinarka Milka Tadić Mijović, po sličnom ili istom osnovu, istom narativu i vokabularu, onda gotovo sve NVO reaguju, šalju saopštenja, osude, organizuju proteste. Dva lica iste medalje.

Ova selektivnost je više nego zabrinjavajuća. Ona pokazuje da nevladine organizacije često nisu dosljedni borci za jednakost, već poligon za ideološku borbu i samopromociju. Umjesto da zaštita prava žena bude principijelna i univerzalna, ona se pretvara u “pripejd borbu” dopuni kredit kad ti odgovara, a kad ne tvoja prava nisu prioritet.

Takav pristup šalje jasnu poruku da su ženska prava valjana samo ako odgovaraju političkom narativu organizacije. Napadi ili uvrede na žene iz “pogrešne” političke škole prolaze bez reakcije, dok iste situacije s “pravim” ženama izazivaju spektakl. Taj dvostruki standard ne samo da podriva kredibilitet organizacija, već i legitimizuje selektivnu nepravdu u društvu.

Ako želimo da prava žena budu stvarno zaštićena, potrebno je da nevladine organizacije reaguju dosljedno, bez obzira na političku pripadnost, ideološku liniju ili lični interes. Sve ostalo nije borba za prava žena to je “pripejd borba” koja služi promociji i ideološkoj pristrasnosti, a ne principu i pravdi.