Ukoliko se usvoje izmjene Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, Crnoj Gori prijeti ozbiljna opasnost: nestaće joj elita. Ne ona stvarna, obrazovana i stvaralačka koja se ionako odavno ne pita, već ona 30 godina „tradicionalna“, tranziciona, koja je navikla da se prepoznaje po kvadratima, flotama automobila i zabrinutosti da li će preživjeti mjesec sa svega nekoliko desetina hiljada eura na računu.
Kako drugačije objasniti strah od zakona koji predviđa oduzimanje imovine vrijedne preko 50.000 eura, i to već nakon potvrđivanja optužnice ili zakazivanja glavnog pretresa? U zemlji u kojoj su pojedini biznismeni i nekadašnji funkcioneri vlasti do takvog bogatstva dolazili brzinom kojom se ne može zaraditi ni na lutriji, ni u Silikonskoj dolini, ni u tri života poštenog rada. Ministarstvo pravde objavilo je program javne rasprave u odnosu na Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.
Ovim Nacrtom zakona unapređuje se efikasnost sistema privremenog i trajnog oduzimanja imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, prvenstveno kroz izmjenu člana 2 važećeg zakona kojom se omogućava oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću čija vrijednosti iznosi najmanje 50.000 eura i prije pravosnažnosti presude, to jest nakon potvrđivanja optužnice odnosno zakazivanja glavnog pretresa u skraćenom postupku.
Crna Gora poligon za nezakonito bogaćenje
Crna Gora je, nažalost, godinama bila poligon za jedan specifičan ekonomski model: plata u državnoj službi simbolična, ali imovina epska. Ljudi koji su zvanično živjeli od nekoliko stotina ili hiljada eura mjesečno, danas sudovima kao zalog da će se braniti sa slobode nude vile, hotele, stanove, zemlju, jahte. I to ne kao luksuz, nego gotovo kao nuždu — jer, zaboga, kako preživjeti „od prvoga do prvoga“ bez bar nekoliko miliona u rezervi?
Upravo je to ono što novi zakon pogađa u srž: mit o „pošteno stečenoj đedovini“ koja se misteriozno pojavila devedesetih, cvjetala u privatizacijama i razmnožavala uz pomoć kriminalnih veza, šverca, zloupotreba službenog položaja i sistemske korupcije. Do sada je praksa bila jasna: možeš eventualno dobiti koji mjesec zatvora, ali imovina ostaje netaknuta, kao svetinja. Zatvor prođe, milioni ostanu. Kriminal se isplati.
Zato su kritike na račun pravosuđa godinama bile iste: država je kažnjavala simbolično, ali nikada suštinski. Ostavljala je kriminalcima i korumpiranim funkcionerima ono zbog čega su uopšte ušli u kriminal novac i moć. A bez oduzimanja imovine, svaka presuda je samo kratka pauza u uspješnoj karijeri.
Ovaj zakon, međutim, prijeti da poremeti taj komfor. Prvi put se šalje poruka da luksuz možda ipak nije dokaz nevinosti, da milionska imovina nije garancija slobode, i da država konačno ima pravo da pita: „Odakle ti pare druže?“
Ako zbog toga Crna Gora ostane bez svoje lažne elite one koja je godinama bila iznad zakona, a ispod radara onda to i nije gubitak. To je nužan korak ka državi u kojoj se pošten rad ne ismijava, a kriminal ne nagrađuje. Jer prava opasnost za Crnu Goru nije zakon koji oduzima neobjašnjivo bogatstvo, već sistem koji je decenijama dopuštao da se takvo bogatstvo gomila bez pitanja.
Naročito, jer su se brojni policajci, sudije, tužioci, poslanici, ministri i mnogi funkcioneri iz režima MIla Đukanovića, napunili kao brodovi, neki od njih danas pred sudovima pokušavaju da dokažu „svoju nevinost“ istovremeno nudeći višemilionske garancije da se brane sa slobode, a da neće uteći iz zemlje. Već je zabilježeno par slučlajeva da je prihvaćena garancija, data imovina, ali da su optuženi nestali bez traga, jer im je mnogo manji ulog davanje miliona za kauciju, od miliona koji im ostaju zbog veza s kriminalom.
Koliko odlaganja i muljanja oko toga zakona umjesto po kratkom postupku da se u skupstini izglasa da svako ko ne moze da dokaze porijeklo imovine, ista mu se oduzme i prepise na drzavu. I osnuje se neki institut koji bi tu imovinu odmah prodavao i od tih para se pomagalo socijalno ugrozenima. Vrlo lako je utvrditi porijeklo, kolika i od cega su primanja pa se uporedi sa imovinom i vremenom. Sabere se 2 plus 2 i ako nije 4 aj ti druze polako pa cemo od te imovine sagradit stanova ili napravit onih montaznih kuca da niko u CG ne moze bit podstanar niti gladan. A svi znamo da je toliko bogatih koji ne mogu dokazat porijeklo.