Na današnji dan, u Negotinu, 1856. godine rođen je Stevan Stojanović Mokranjac, jedna od najistaknutijih ličnosti srpske klasične muzike na prelazu iz 19. u 20. vijek. Bio je kompozitor, horovođa, pedagog, kamerni muzičar, melograf svjetovne i duhovne muzike, pisac studija o folklornoj i duhovnoj građi i jedan od osnivača prve muzičke škole u Srbiji – Srpske muzičke škole, koja danas nosi njegovo ime. Najpopularniji i najznačajniji ciklus horskih pjesama Rukoveti Stevan Stojanović Mokranjac komponovao je u periodu od 1883. do 1909. godine. Ima ih 15 i sve su zasnovane na narodnoj melodiji u nacionalnom duhu. Osim pjesama afirmisanih pjesnika, Mokranjac je u Rukovetima koristio i pjesme narodnog pjevača jer je smatrao da narod instinktivno upotrebljava ono što učeni kompozitori uče u školama. A on je i pored nesumnjivo velikog talenta za muziku prvo upisao Veliku školu.
U autobiografiji piše:
„Bivši i sam u onoj struji Svetozara Markovića koja je obuhvatala skoro cijelu omladinu i koja je odbacivala umjetnost, čak i lijepu literaturu kao nekorisnu, borio sam se sa prirodnim darom i sklonostima, i upisao se na prirodno-matematički odsjek. Tu sam u početku polagao ispite, ali sam se stalno bavio muzikom.“
Prirodne nauke nije završio, ali je uspio da uz mnogo finansijskih poteškoća studira u Minhenu, Rimu i Lajpcigu. Istovremeno napisao je neka od svojih najznačajnijih djela – Opijelo, Tebe Boga hvalim, Akatist, Heruvimsku pjesmu, dio Liturgije.
Kao horovođa i dirigent Beogradskog pjevačkog društva Mokranjac je prvi uveo mješoviti hor sa kojim je pomjerio granice horskog izvođenja.
Mokranjac je posvetio veliki dio svog stvaralaštva pravoslavnoj duhovnoj muzici, najvećim dijelom zasnovanoj na tradicionalnim napevima srpskog crkvenog pojanja.
Neumorno je putovao i zapisivao svaki ton i svaki stih narodnih pjesnika. Taj njegov melografski rad predstavlja zapise narodnih melodija sa Kosova, zbirku Narodne pjesme i igre sa melodijama iz Levča, i dvije zbirke zapisa crkvenih napjeva.
„Bio je veseljak, boem – priroda koja je znala da se zanese balkanskim karasevdahom, bio je umjetnik koji se na štetu svog ličnog stvaralaštva sav posvećivao okolini, društvu u kome je živio. Ličnost o kojoj niko, izuzev profesionalnih zavidljivaca, nije izgovorio ružnu riječ kada su u pitanju njegove karakterne crte“, govorili su savremenici o Mokranjcu.
(RTS)
