Danas je godišnjica rođenja Milovana Glišića, rodonačelnika realističke seoske pripovijetke i čovjeka koji je u srpsku književnost uveo autentični narodni duh, oštru satiru i motive koji i danas lede krv u žilama.
Glišić je svoj književni rad započeo prevodima u satiričnim listovima, a potom prešao na originalnu pripovijetku. Njegov originalni rad obuhvata dva pozorišna komada, „Dva cvancika“ i „Podvala“, i dvije zbirke pripovjedaka. U zbirkama su, pored ostalih, njegove popularne humoristične i satirične priče: „Glava šećera“, „Roga“, „Ni oko šta“, „Šilo za ognjilo“, „Šetnja poslije smrti“, „Zloslutni broj“, „Rijedak zvjer“; gatka „Poslije devedeset godina“ i lirska skica „Prva brazda“. Glišić je najviše radio na prevođenju iz ruske i francuske književnosti i osamdesetih godina bio je glavni i najbolji prevodilac sa ruskog i francuskog. Savjestan i talentovan prevodilac, a uz to odličan znalac narodnog jezika, on je najviše učinio za upoznavanje srpske publike sa velikim ruskim piscima i znatno uticao svojim prevodima na razvoj književnog jezika i stila. Najbolji su mu i najvažniji prevodi sa ruskog: „Mrtve duše“ i „Taras Buljba“ od Gogolja, „Krajcerova sonata“ i „Rat i mir“ od Tolstoja, „Oblomov“ od Gončarova, uz ostale od Ostrovskog i Dančenka. Sa francuskog je prevodio Balzaka („Šagrinska koža“), Merimea („Kolomba“), Žila Verna i druge. Za pozorište je preveo preko trideset komada iz ruske, francuske i njemačke književnosti.
Po njegovoj pripovijetci „Poslije devedeset godina“ snimljen je film Leptirica 1973. godine, a Sava Savanović je jedan od najpoznatijih vampira.
Iako njegov originalni opus broji tek tridesetak pripovijedaka i dva pozorišna komada, uticaj koji je ostavio na razvoj srpskog jezika i realizma je nemjerljiv. Njegov humor i trezven pogled na selo, bez nepotrebnog uljepšavanja, čine ga i danas jednim od najčitanijih i najrelevantnijih pisaca naše istorije.
