Vasko Popa rođen je 29. juna 1922. godine u Grebencu, blizu Bele Crkve. Jedan je od najpoznatijih srpskih pjesnika i uvršten je na listu sto najznamenitijih Srba. Pravo, kršteno ime mu je Vasile Popa.
Prema etničkom porijeklu bio je Rumun. Gimnaziju je završio u Vršcu, nakon čega je upisao Filozofski fakultet u Beogradu. Studije je nastavio u Bukureštu i Beču. Tokom Drugog svjetskog rata bio je zatvoren u njemačkom koncentracionom logoru u Zrenjaninu, a zatim se vratio u Beograd i završio fakultet.
Svoje prve pjesme Vasko Popa objavljuje u listovima „Književne novine“ i „Borba“. Prva zbirka pjesama „Kora“ objavljena je 1953. godine i, uz zbirku Miodraga Pavlovića „87 pjesama“, smatra se početkom srpske poslijeratne moderne poezije. Zatim objavljuje „Nepočin polje“ 1956. godine, „Sporedno nebo“ 1968, „Uspravna zemlja“ 1972, „Vučja so“ 1975. godine, kada su objavljene i zbirke „Kuća na sred druma“ i „Živo meso“, kao i zbirku pjesama „Mala kutija“ 1984. godine.
Vasko Popa je radio kao urednik u izdavačkoj kući „Nolit“. Bio je jedan od najprevođenijih jugoslovenskih pjesnika. Priredio je mnoge zbornike, od kojih su najpoznatiji „Od zlata jabuka“, „Urnebesnik“, „Ponoćno sunce“ i drugi.
U Vršcu je 1972. godine osnovao „Književnu opštinu Vršac“ (KOV) i pokrenuo neobičnu biblioteku nazvanu „Slobodno lišće“. Iste godine postao je član Akademije nauka i umjetnosti. Takođe, jedan je od osnivača Vojvođanske akademije nauka u Novom Sadu.
Vasko Popa je bio oženjen Jovankom Singer Popa, profesorkom Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, rodom iz Vršca.
Umro je u Beogradu 5. januara 1991. godine. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Kosovo polje
Polje kao svako,
dlan i po zelenila,
Mlad mesec kosi,
pšenicu selicu
dva ukrštena sunčeva zraka
slažu je u krstine.
Kos naglas čita
tajna slova rasuta po polju,
Božuri stasali do neba
služe četiri crna vetra
sjedinjenom krvlju bojovnika.
Polje kao nijedno
nad njim nebo
pod njim nebo.
