Budvanski DPS je, bez mnogo buke i bez velike filozofije, podržao izglasavanje budžeta Opštine Budva za 2026. godinu. Time je, htjeli to sada priznati ili ne, dao zeleno svjetlo i za stavku kojom se Srpskoj pravoslavnoj crkvi opredjeljuje milion eura za izgradnju hrama.

Ta činjenica sama po sebi govori više od deset saopštenja, stotinu performansa i bezbroj patriotskih parola iz prethodnih godina. Jer budžet nije metafora, nije simbol, nije „kontekst“ – budžet je najkonkretnija politika. U budžetu se vidi ko je s kim, koliko i za šta.

Zato je sasvim legitimno pitanje: gdje je sada avangarda crnogorstva? Gdje su oni koji su godinama dizali glas protiv svakog pomena SPC-a u javnom prostoru, protiv svake saradnje sa crkvom, protiv svakog eura koji nije išao „pravim“ putem? Gdje su profesori, aktivisti i dežurni čuvari ideološke čistoće sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost? Hoće li sjutra ustati protiv ove odluke DPS-a ili će, po starom običaju, ustanak izostati kada politika krene u suprotnom smjeru od deklarativnog narativa?

Jer, ako je milion eura za SPC bio „napad na državu“ kada je dolazio sa druge strane političkog spektra, onda je isti taj milion danas ili izdaja principa – ili priznanje da su svi ti principi bili selektivni, privremeni i strogo vezani za to ko drži vlast.

Budvanski DPS je ovom odlukom skinuo još jednu masku. Pokazao je da, kada dođe trenutak realne politike, nema svetih linija, nema ideoloških tabua i nema „neprelaznih crta“. Ima samo interes, dogovor i računica. Sve ostalo služi za mitinge, društvene mreže i akademske tribine.

Zato nije pitanje da li će se neko pobuniti. Pitanje je hoće li iko imati hrabrosti da javno kaže ono što je očigledno: da se crnogorstvo, barem u političkoj praksi DPS-a, odavno ne mjeri parolama nego budžetskim stavkama. A one, ovog puta, govore sasvim jasno.

Tagovi