Sjedinjene Države su juče napale Venecuelu i svrgnule njenog predsjednika Nikolasa Madura u najdirektnijoj intervenciji Vašingtona u Latinskoj Americi od invazije na Panamu 1989. godine.
„Ovo je bio jedan od najimpresivnijih, najefikasnijih i najmoćnijih prikaza američke moći i sposobnosti u američkoj istoriji“, rekao je predsjednik Donald Tramp na konferenciji za novinare u svom odmaralištu Mar-a-Lago na Floridi.
On je kazao da je Maduro u pritvoru i da će SAD preuzeti kontrolu nad Venecuelom, uključujući raspoređivanje američkih snaga, ukoliko bude potrebno.
„Vodićemo zemlju dok ne dođe vrijeme da se sprovede bezbjedna, ispravna i razborita tranzicija“, rekao je Tramp. „Ne možemo rizikovati da Venecuelu preuzme neko drugi ko nema na umu interese Venecuelanaca.“
Nije jasno kako Tramp planira da nadgleda Venecuelu. Uprkos dramatičnoj operaciji izvedenoj preko noći, u kojoj je Maduro uhapšen u jednoj od njegovih sigurnih kuća ili u njenoj blizini, američke snage nemaju kontrolu nad samom zemljom, a čini se da Madurova vlada i dalje drži ključne poluge vlasti.
Agencija Rojters ocjenjuje da svaka ozbiljna destabilizacija u državi od 28 miliona stanovnika prijeti da Trampa uvuče u teško rješivu krizu koja podsjeća na invazije na Avganistan i Irak, koje su obilježile američku spoljnu politiku tokom većeg dijela 21. vijeka.
Zapanjujući napad i zarobljavanje aktuelnog predsjednika uslijedili su nakon višemjesečne, intenzivne kampanje pritiska SAD na Venecuelu. Američka mornarica je od septembra raspoređivala veliku flotu uz venecuelansku obalu, izvodila vazdušne udare na plovila koja su navodno korišćena za krijumčarenje droge u Karipskom moru i na Pacifiku, te zaplijenila više venecuelanskih naftnih tankera. Najmanje 110 ljudi je poginulo u tim napadima, za koje organizacije za ljudska prava tvrde da bi mogli predstavljati ratne zločine.
Britanski list „Gardijan“ piše da je jučerašnja akcija SAD nezakonita, bez povoda i destabilizujuća, kako na regionalnom, tako i na globalnom planu. „Ona ruši međunarodne norme, ignoriše suverena teritorijalna prava i potencijalno stvara anarhičnu situaciju unutar same Venecuele“, navodi list.
SAD nijesu izvršile tako direktnu intervenciju u svom dvorištu još od invazije na Panamu prije 37 godina, kada su zbacile vojnog lidera Manuela Norijegu zbog optužbi za krijumčarenje droge.
Uoči udara, Vašington je optužio Madura da vodi „narko-državu“ i da je namjestio izbore 2024. godine. Maduro, 63-godišnji socijalista i bivši vozač autobusa kojeg je Ugo Čaves izabrao za svog nasljednika 2013. godine, negirao je te tvrdnje i rekao da SAD žele da preuzmu kontrolu nad naftnim rezervama Venecuele, najvećim na svijetu.
Tramp, prema ocjenama analitičara, rizikuje da pruži opravdanje autoritarnim liderima u Kini, Rusiji i drugim državama koji žele da dominiraju nad svojim susjedima. Takođe, postoji opasnost ponavljanja američke arogancije koja je dovela do invazije na Irak 2003. godine.
Većina stručnjaka smatra da su konkretne optužbe za trgovinu drogom koje je američka administracija iznijela protiv Madura slabe i da, ni po međunarodnom, ni po američkom pravu, ne predstavljaju uvjerljiv osnov za napad na jednu suverenu državu i hapšenje njenog predsjednika.
„Njujork tajms“ navodi da su te optužbe problematične, jer Venecuela nije značajan proizvođač fentanila ni drugih droga koje stoje iza talasa predoziranja u SAD, dok se kokain koji se proizvodi u regionu uglavnom distribuira ka Evropi. List podsjeća i da je Tramp pomilovao Huana Orlanda Ernandesa, bivšeg predsjednika Hondurasa, koji je bio osuđen zbog vođenja velike narko-operacije.
Moderna verzija Monroove doktrine
Pojedini analitičari smatraju da se uvjerljivije objašnjenje napada može naći u Trampovoj Strategiji nacionalne bezbjednosti, u kojoj se otvoreno polaže pravo SAD na dominaciju u Latinskoj Americi. Dokument najavljuje obnovu Monroove doktrine i uspostavljanje političke, ekonomske i vojne kontrole nad zapadnom hemisferom, uključujući upotrebu vojske radi obezbjeđivanja pristupa energetskim i mineralnim resursima.
Rojters ocjenjuje da Trampov potez podsjeća i na „topovnjačku diplomatiju“ s početka 20. vijeka, kada su SAD silom nametale svoju volju u regionu.
Rizik od vakuuma vlasti
Uklanjanje Madura moglo bi otvoriti prostor za ozbiljan vakuum vlasti. Potpredsjednica Venecuele Delsi Rodriges izjavila je da je Maduro i dalje jedini legitimni predsjednik zemlje i pozvala građane na smirenost i jedinstvo, poručivši da Venecuela nikada neće biti kolonija bilo koje sile.
„Gardijan“ upozorava da Trampovo uvjerenje u sopstvenu globalnu svemoć i želja za kontrolom teritorija i resursa drugih država sada sve manje sputava strah od uplitanja u strane ratove.
Događaji u Venecueli, kako se navodi, ubrzavaju prelazak iz svijeta zasnovanog na pravilima u svijet suprotstavljenih sfera uticaja, u kojem presudnu ulogu igra vojna moć. Američki analitičar Dejvid Rotkof ovaj proces nazvao je „putinizacijom američke spoljne politike“.
„Opasnost koja je na početku 2026. godine brutalno ogoljena na kraju će se ticati svih“, zaključuje „Gardijan“.
(Vijesti)
