Mitropolit Joanikije služio u manastiru na Briskoj gori kod Ulcinja: Bog miluje i blagosilja ovu svetu obitelj

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 3. januara 2026. godine, sa sveštenstvom i vjernim narodom služio je Svetu liturgiju u Manastiru Svetog Vasilija Ostroškog na Briskoj gori kod Ulcinja.

Visokopreosvećenom Mitropolitu sasluživali su arhimandrit Benedikt (Jovanović), protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej Siniša Smiljić, jerej Bratoljub Radović i đakon Cvjetko Perić.

Prije početka Svete liturgije, Mitropolit Joanikije je obukao poslušnice ove manastirske obitelji Aleksandru i Milijanu.

Na kraju Svete službe Božije vjernom narodu se obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije, podsjetivši ih na starozavjetno čudo iz života Mojsijevog, koje se na službama u susret velikom prazniku Rođenja Hristovoga vrlo često pominje. To je ono čudo kada je Mojsije, ispod Sinajske gore, vidio kupinu koja ognjem gori, ali ne sagorijeva nego i dalje ostaje zelena i ne mijenja svoj izgled. Nakon toga Mojsiju se javio Gospod i on je, naročito podstaknut tim viđenjem, bio uvjeren da je sve ono što mu je Gospod tu saopštio istinito iako nije mogao potpuno shvatiti kako je moguće da oganj obuzme kupinu a da je ne sagorijeva. A taj oganj, kako je pojasnio Vladika, nije bio veštastveni, materijalni oganj, nego je imao neku drugu prirodu – čak bi se reklo ne da uništi kupinu, nego da je sačuva.

„Ali sve što Gospod čini ne završava se baš na samom tom djelu, nego kroz to djelo, kroz to čudo koje je Gospod učinio, On je rod ljudski pripremao za nešto potpuno novo, što ne možemo do kraja razumjeti u onom momentu kada se to događa – šta će to biti novo? A novo pod suncem je bilo to da je Presveta Bogorodica, radi nas ljudi i radi našeg spasenja, po Božjem ustrojstvu i samo po Božjem čovjekoljublju, po Božjem staranju o nama, da je Ona primila u utrobu svoju djevičansku i začela Sina Božjega silom i dejstvom i naitijem Duha Svetoga Božjega, kao što se Presvetoj Bogorodici javio Sveti arhangel Gavrilo“, besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit.

Kada je Bogorodica pitala kako će se to dogoditi da Ona rodi, pošto je bila riješila da ne stupa u vezu sa zemaljskim ženikom nego da služi Bogu živome i istinitome, Sveti arhangel Gavrilo, koji je dobio od Boga zapovijest da donese tu blagu vijest Presvetoj Bogorodici, nije odgovorio kako će to biti nego je samo rekao šta će biti. Bog mu je to zapovjedio i otkrio šta će biti, ali kako će biti ni sami anđelski um se nije usudio da objašnjava i on je samo rekao: Duh Sveti doći će na tebe i sila Svevišnjega osjeniće te; začećeš i rodićeš sina, i nadenućeš mu ime Isus.

„Dakle, draga braćo i sestre, ova neopalima kupina sa Gore sinajske ukazivala je na Presvetu Bogorodicu – na začeće i na rođenje Hristovo. Kao što onaj Božanski oganj koji je obuhvatio kupinu pod Gorom sinajskom nije sagorio tu kupinu, niti je povrijedio, nego je sačuvao, tako se Gospod koji se često javlja u vidu svjetlosti, u vidu ognja koji sažiže naše grijehe ali prosvjetljuje naše duše, tako se Gospod kao Vječna svjetlost nastanio u utrobu Presvete Djeve, ali samo radi nas ljudi i radi našega spasenja, radi promišljanja Božijega o spasenju cijeloga roda ljudskoga. I nije povrijedio niti Njezinu djevičansku utrobu, niti Njezinu prirodu, nego je sačuvao potpuno devstveno i Ona je začela i rodila Spasitelja svijeta – Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista“, kazao je Vladika.

Kako je u nastavku objasnio Arhiepiskop cetinjski ni to što se dogodilo, kada govorimo o rođenju Hristovome, ne završava se samo na tome događaju, nego se na neki način to događa stalno i kao primjer je naveo da se na svakoj Svetoj liturgiji mi pričešćujemo Svetim tajnama Hristovim. Primamo oganj božanski u sebe, u svoju dušu i svoje srce i u svoje tijelo, ali se naša priroda tim božanskim ognjem ne povređuje, nego se obnavlja i prosvećuje. Naime, Gospod svojom silom, blagodaću, svetošću i svojim životom božanskim nastanjuje se u nama, i time se ne povređuje naša priroda, već se obnavlja, zaštićuje, dobija svoje pravo istinsko naznačenje:

„I taj božanski oganj od Svetih tajni, on spaljuje naše grijehe koje smo učinili, ali obnavlja istovremeno našu prirodu, kao što onaj oganj božanski na Gori sinajskoj, koji se vidljivo javio Svetome proroku Mojsiju, nije djelovao kao obični oganj, kao obična vatra koja sve spaljuje pred sobom i ostavlja garež i pustoš iza sebe. Nije to takav oganj veštastveni, nego je oganj božanski koji spaljuje grijehe i čisti našu prirodu, oslobađa je od svega onoga što je tu prirodu oštetilo i posramilo i pomračilo i vraća nam prvobitno dostojanstvo naše koje nam je Bog dao. I ne samo to, nego nas uzvodi na još veću visinu – sjedinjujemo se sa Bogom živim i istinitim kroz Svete tajne. Primamo dakle i mi taj oganj božanski u sebe.“

Vladika je naglasio da se uoči ovoga velikog praznika, proslavljajući ime Božije, pominjući Presvetu Bogorodicu i Mojsijevo viđenje nesagorive kupine, međusobno podstičemo da se približimo Gospodu i jedni drugima, da se sjedinimo sa Gospodom, da se što češće pričešćujemo Svetim tajnama Hristovim, da primamo taj živonosni, životvorni, očišćujući božanski oganj u svoju dušu, koji spaljuje naše grijehe i prosvećuje našu tamu i obnavlja našu prirodu.

Govoreći o ovoj novoj obitelji – manastiru Svetog Vasilija Ostroškoga, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je naglasio da je ova crkva podignuta u vrijeme Mitropolita Gavrila Dožića, potonjeg patrijarha srpskoga, tek sa ustrojavanjem ovoga manastira dobila svoje puno i pravo naznačenje te da je Mitropolit Gavrilo znao koliko je značajno da ovo mjesto ima pravoslavni hram posvećen Ostroškom čudotvorcu.

„Ali smo ubjeđeni, kao što ni prorok Mojsije nije mogao sve znati – šta znači ono javljanje Gospodnje na Sinaju – da ni on nije mogao sve znati šta će biti, nije ni bilo potrebno. Znao je da će biti nešto veoma značajno za ovo mjesto i to se dogodilo, ispunilo. Ovdje je osnovan, blagoslovom blaženopočivšega Mitropolita Amfilohija, ovaj Manastir Svetoga Vasilija Ostroškoga i zaista ova sveta obitelj daje novi život ovome mjestu, ne samo ovome selu, mještanima ovdje pravoslavnima koji su u blizini, nego i na mnogo širem planu od ogromnog je značaja osnivanje ove svete obitelji“, poručio je Vladika, dodavši da daje Bog i Sveti Vasilije Ostroški te sve ide lijepo.

Ukazujući na muke i podvige, trpljenja i iskušenja kroz koja prolazi mati Olga i njezino sestrinstvo, Vladika je kazao da se ne treba bojati jer su iskušenja kao valovi morski na pučini, kojih mora biti kako bi se steklo iskustvo pravih moreplovaca. U prilog tome da Bog miluje i blagosilja ovu svetu obitelj naveo je i današnju svetu službu, na kojoj su Milijana i Aleksandra postale dio sestrinstva ovoga manastira, i one će se spremati i uz Božiju pomoć i milost i pripremiti, ako Bog da, da postanu sluškinje Gospodnje, da služe Bogu živome i istinitome.

„Božija milosti i blagodat nas grije, iako je ovaj hram mali pa nismo mogli svi stati u njega, on je dovoljno širok i prostran da nas sve nahrani, da preko njega svi dobijemo blagoslov i da osjetimo tajnu božanskoga života i postignemo cilj svoga zemaljskoga života u sjedinjenju sa Hristom, da osjetimo tajnu budućega vijeka i Carstva nebeskoga, kome se priopštavamo preko Svetih tajni Hristovih. Neka bude na zdravlje i spasenje, na mnoga i blaga ljeta, našim novim sestrama ove svete obitelji, Milijani i Aleksandri, neka bude srećno i blagosloveno! Neka ih Gospod, Presveta Bogorodica, Sveti Vasilije Ostroški rukovode i upućuju i dovedu do mirnog pristaništa u mirnu luku spasenja u Hristu Isusu Gospodu našem“, poručio je NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.