U skandaloznoj atmosferi izazvanoj „tajnim“ glasanjem DPS-a i SDP-a za budžet i izgradnju hrama Svetog Marka u Budvi, gotovo neprimijetno je prošla izjava Nikole Milovića, šefa lokalnog DPS-a, da će se nakon izbora 2027. graditi pravoslavni hram za Crnogorce i Srbe šaljući tako opasnu poruku da nisu odustali od otimanja svetinja.

Podsjetimo, kada ovakvi tonovi dolaze iz Demokratske partije socijalista, nemoguće je ne prisjetiti se 2020. godine kada je ova stranka tada na čelu sa Milom Đukanovićem pokušala da formira takoreći državnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu koja bi oduzela imovinu Srpske pravoslavne crkve, jedine kanonske pravoslavne zajednice na prostoru Crne Gore. Ovaj plan je osujećen veličanstvenim litijama ali i činjenici da je DPS izgubio izbore 30. avgusta 2020. godine. Sada, kada se DPS u „prepakovanoj“ formi vratio na vlast u Budvi, a sve uz pomoć nekadašnjeg funkcionera DF-a Nikole Jovanovića , mora se postaviti pitanje – hoće li sam hram biti u vlasništvu Mitropolije crnogorsko primorske Srpske pravoslavne crkve ili Milović kao i njegovi partijski drugovi takođe priželjkuje neki novi vid crkvenog ustrojstva koji bi potencijalno predstavljao neku novu „Crnogorsku“ pravoslavnu crkvu?

DPS je tako pragmatično glasao za donaciju MCP-u samo da bi zadržao vlast u Budvi ali suštinu nisu ni pokušali da sakriju. Njihova dugogodišnja antisrpska i antipravoslavna matrica ostaje netaknuta što je potvrdio dr Nikola Milović, u ime kompletnog DPS Budva pa čak zloslutno obećanje okačio na svoj Facebook profil.

Današnja vlast u Budvi u providnoj igri služi DPS-u, a DPS zauzvrat za sve ostale sumnjive projekte služi Nikoli Jovanoviću i njegovoj grupi građana, stvarajući politički ambijent za povratak politike iz perioda prije 2020.godine i novo usvajanje zloglasnog Zakona o „slobodi vjeroispovijesti“.

Plan koji je prije par dana potvrdio i sam Nikola Jovanović najavljujući budvanski model vlasti (koalicije sa DPS) u čitavoj Crnoj Gori je providan ali jasno najavljuje opasnost povratka DPS-a na državnu vlast i nastavak pritiska na Srpsku pravoslavnu crkvu, kroz zakon koji je bio osmišljen da otima svetinje i da otvori prostor za prekrajanje identiteta, uz forsiranje nekanonske CPC.

Sve to dakle potvrđuje video snimak u kojem Milović bez ustezanja najavljuje atmosferu pogodnu za novo usvajanje tog zakona i preimenovanje hramova iz vlasništva Mitropolije crnogorsko primorske i Srpske pravoslavne crkve u bezlične, nacionalne, „pravoslavne“ hramove.

MCP se nažalost danas koristi kao puki instrument u budvanskim političkim kombinatorikama. Izglasana donacija ne znači ništa jer ne mora biti uplaćena, niti znači da će gradnja početi. Proceduralne prepreke realno guraju sve do izbora 2027, a ako se plan DPS-a ostvari, do nikad.

Iza svega stoje krupni interesi. Milion eura iz budžeta Budve sitnica je u poređenju s milijardama koje se očekuju od projekata poput Buljarice, Slovenske plaže, parka Miller, vetroelektrana itd Upravo zato je MCP-ova imovina tamo smetnja megaprojektima i tajkunskim planovima bliskim Milu Đukanoviću.

Cilj ove vlasti koja služi centrima moći koji su „iza zavese“, u Budvi, je jasan – povratak DPS-a u državnu vlast, uz savezništva po potrebi, kako bi se dovršio posao započet prije decenije – preimenovanje srpske crkve u „pravoslavnu“ i slamanje MCP-a. Ako se ovakav kurs nastavi, Budva bi lako mogla dobiti još betona i profita, a manje prava, pravde i svetinja.

Tagovi