Napad Sjedinjenih Američkih Država na Venecuelu otvorio je pitanja koja se više ne mogu gurati pod tepih. Rat, razaranja i ubijanja ponovo su realnost, ali ovoga puta bez uobičajenog moralnog zgražavanja onih koji se godinama predstavljaju kao jedini i isključivi tumači „međunarodnog prava“.

Šta sada kažu oni koji su četiri godine optuživali Rusiju zbog napada na Ukrajinu?
Da li je ovo vojna agresija?
Da li je ovo napad na suverenu državu, članicu Ujedinjenih nacija još od 1945. godine?

Godinama slušamo istu mantru: Rusi su proglašavani „novim fašistima Evrope“, a Vladimir Putin njihovim vođom. Danas, kada bombe padaju na Karakas, kada se govori o hapšenjima i stranoj vojnoj intervenciji, ti isti glasovi — ćute.

Posebno je upadljivo ćutanje kvazi-humanista iz regiona, među kojima se ističu URA i Vijesti. Oni koji su bili najglasniji kada je trebalo dijeliti etikete, držati moralne lekcije i pozivati na sankcije, danas nemaju potrebu da objasne kako to da je američka sila prihvatljiva, a svaka druga zločinačka.

Šta je sada Amerika?
Ko je Donald Tramp?
Oslobodilac? Borac za ljudska prava? Ili je međunarodno pravo važna kategorija samo onda kada odgovara centrima moći kojima se slijepo klanja?

Ovo više nije pitanje geopolitike, već elementarne dosljednosti. Ako je agresija — onda je agresija svuda. Ako je napad na suverenu državu zločin — onda je zločin bez obzira da li dolazi sa Istoka ili sa Zapada. Ne postoji humanizam sa dvostrukim aršinima, niti pravo koje važi samo za „nepoželjne“.

Zato čekamo da se oglase.
Da vidimo jesu li zaista nepokolebljivi humanisti, ili su se ogolili kao obični ideološki aktivisti, čiji je jedini kriterijum — ko je meta, a ko napadač.

Tagovi