Koje uslove jedan film mora da ispuni da bi se svrstao u kategoriju božićnih? Da li mora da bude veseo i komičan, da budi nadu i širi priču o ljubavi i porodici, poput filma Sam u kući, ili je, zapravo, dovoljan samo snijeg?
Premotajmo kraj godine i preselimo se iz Grenobla u Podgoricu. Na fudbalski teren. Uz redovno izvještavanje javnog servisa, gotovo u formi „lajv bloga“, pratili smo još jednu dramu – sa elementima sudske priče u najavi, ali bez snijega. Onog snijega koji jedni čekaju u ski-centrima, a drugi ga se plaše, poput putara.
Drama Fudbalskog kluba Budućnost imala je i dodatke drugih žanrova – često komedije, ponekad farse, ali najčešće tragi-komedije.
Za razliku od filma Žistin Trije, ovu priču je nemoguće upakovati u dva i po sata. Previše je reditelja, previše glavnih glumaca. Radni naslov podgoričke fudbalske sage mogao bi da bude isti – „Anatomija pada“, jer nemir u kući tokom istorijske sezone jeste nagovijestio lom, ali niko nije slutio da će razdor biti ovoliki i da će srušiti porodicu staru više od vijeka. Ako je to uopšte porodica.
Plavo-bijela porodica bez pravila
Crnogorski fudbal teško da je ikada vidio čudnije članove plavo-bijele familije – ljude koji često više rade protiv kluba nego za njega. Imao bi tu materijala i Živko Nikolić, kad već miješamo kinematografiju sa sportom.
Budućnost je u 2025. godini, pišući istoriju, prošetala kroz sve moguće žanrove.
Akcija, drama i prekid slavlja
Akcija je stigla sa napadačkim fudbalom pod Ivanom Brnovićem, rekordima po broju golova i titulom broj sedam. Ipak, ne i sa rekordnim brojem bodova – jer su navijači prekinuli slavljenički derbi sa Dečićem na kraju sezone, pa je šampion ostao na 84 boda.
Porodična drama kulminirala je već na pripremama za novu sezonu – smjenom Brnovića. Proljeće u Podgorici bilo je tmurno, ali ne samo tamo. Fudbalski svijet se opraštao od Andrije Delibašića, tihog heroja, kao da je upravo on sve držao na okupu.
Ljetnji zaplet i propuštena evropska jesen
Ljeto je donijelo zaplet – kratki boravak Nenada Lalatovića u Crnoj Gori, čega su se mnogi pribojavali, iako je dočekan kao spasilac od strane „objektivne“ podgoričke publike.
Lalatović (Foto: FK Budućnost/Rusmin Radić)Uslijedile su promjene u upravi, nedefinisan igrački kadar i propuštena šansa za istorijsku evropsku jesen u istorijskoj godini kluba.
Počeo je triler u kojem se iz dana u dan odmotavalo klupko. Klub je ostao bez bekova zbog bizarnih klauzula, bez novca za savremene transfere i bez špica koji „kuca na vrata Milana“. Dovođeni su stranci koji nisu mogli zajedno na teren zbog ograničenja, a kada jesu – djelovali su kao da su zalutali.
Neki, poput Kadiđe, nijesu ni zagazili na novi travnjak pod Goricom, pa je Budućnost dobila svoju verziju Utemeljenog Alijadija.
Tragi-komedija bez kraja
Sve se pretvorilo u komediju, tačnije – tragi-komediju. Klub se poigravao sopstvenim renomeom kroz česte trenerske smjene i mizerni bodovni saldo na kraju jeseni.
Godinu 2026. Budućnost dočekuje sa petim trenerom na klupi, trećim sportskim direktorom u godini i sedmim mjestom na tabeli sa svega 25 bodova.
Pokušaj „liječenja pacijenta“ odstranjenjem stranih tijela – stranih igrača – povukao je i odstranjivanje pet kapitena, narušene odnose sa mladima, suspenzije i nove odlaske koji neće napuniti ionako praznu kasu.
Sudska drama bez presude
Klupska kasa sama po sebi ostaje misterija. Oko nje se već snima krimi-film ili sudska drama, jer je aktuelno rukovodstvo najavilo krivične prijave u vezi sa transferima i formiranjem organizovane kriminalne grupe.
San o evropskoj jeseni ostao je – samo san.
Predstavljanje Božovića (foto: RTCG)Budućnosti je sada potrebno da Miodrag Božović skine plašt trenera i obuče kostim superheroja, te da na sunčanim pripremama u Malagi resetuje sve.
Poput Džona Meklejna, vratio se kući za praznike – ne da uživa, već da spasava situaciju. Zanimljivo, upravo Brusa Vilisa i film „Umri muški“ ove zime možete gledati na našoj televiziji.
A javnost će, baš kao i u „Anatomiji pada“, vjerovatno ostati bez konačnog odgovora na pitanje – ko je kriv?
(RTCG)
