Zagrebačkim provokacijama očigledno nema kraja. Nakon što je 2025. godinu obilježila hrvatska diplomatska ofanziva na Crnu Goru u cilju njenog maksimalnog poniženja prije ulaska u Evropsku uniju, a gdje se odjednom pokreću neka neriješena bilateralna pitanja koja samo idu u korist Hrvata, danas vidimo da se polako ali sigurno kreće i u medijsku ofanzivu od strane naših najdražih susjeda.

Ko će biti bolja meta od portala Borba? Naš portal redovno je izvještavao o uplivu hrvatske diplomatije i službe u crnogorske institucije, a pogotovo u vidu poniženja koja je naša država doživjela prošle godine od strane hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlića Radmana. Jasno je da postoji spor oko broda Jadran, gdje hrvatska tvrdi da je brod njihov sa matičnom lukom u Splitu, dok iz Crne Gore pozivaju na razgovor po pitanju ove teme. Čelnici 43. Vlade zalagali su se za tvrdnju da i Crnoj Gori treba nešto da pripadne nakon raspada Jugoslavije te da bi brod trebao biti crnogorski. Tu se, naravno, nije stalo. Iskorišćena je i sramna ploča u Morinju (gdje niko nije ubijen) kao platforma za promociju hrvatskog malignog uticaja a gdje isti omalovažavaju žrtve zloglasne Lore, poznatije i kao mali Jasenovac, a gdje su po NDH metodama pobijeni pripadnici nikšićko šavničke, odnosno barske grupe. 21 Crnogorac je svoje kosti ostavio u Splitu, međutim, po Grlić Radmana, strahote tog logora se ne mogu porediti sa Morinjem, gdje je najveći zločin bila – kutlača u glavu (što redakcija svakako osuđuje).

Sada, kada je Borba razobličila sve ove pokušaje relativizacije i poniženja Crne Gore od strane zvaničnog Zagreba, očito je stigla direktiva da se krene i u medijsku ofanzivu. Tako je hrvatski Maxportal objavio tekst – Kulturni udar na hrvatsku Boku – Od ‘Borbe’ do Miholjskog zbora. U tekstu koji obiluje promocijom „hrvatske Boke“ i nepoštovanja teritorijalnog integriteta Crne Gore gdje se govori o Boki kotorskoj kao hrvatskom kulturnom arhipelagu u pravoslavnom zaleđu a gdje se ni ne pominje suživot koji je u Boki uvijek postojao između pravoslavnog i katoličkog stanovništva, ovaj zagrebački portal navodi da će Boka ostati hrvatska dokle god svira Fašinada, dokle god stoji Katedrala sv. Tripuna, dokle god postoji Bokeljska mornarica i hrvatska riječ u Tivtu, Donjoj Lastvi i Prčnju.

„Nema kod njih više ni lažne pristojnosti. Ni smokvinog lista svetosavlja. Nema distance između novinarstva i propagande, između duhovnosti i politike, između identiteta i ideologije. Kad se slože olovni naslovi Borbe i tamjanasti manifesti Miholjskog zbora, pred nama je jedan te isti narativ: Hrvatska i Hrvati su višak, uljez, ostatak za uklanjanje. A Boka kotorska – ona je u tom imaginariju prostor kulturne okupacije, koji treba „oslobađati“ od svega što podsjeća na Dubrovnik, Rim, Zapad ili Trg bana Jelačića“, piše hrvatski Max portal.

Međutim, „istraživački“ novinari su u nastavku teksta malo pomiješali činjenice. Portal Borbu su doveli u vezu sa kultnim beogradskim listom Borba iako svi naši čitaoci dobro znaju – da je Borba jedan od svega par srpskih portala u Crnoj Gori a koji je osnovao nekadašnji novinar lista Dan, i da nema veze sa vezom sa liberalno socijalističkom Borbom koja je bila bazirana u Beogradu.

„List Borba, nekad bastion jugoslavenskog socijalističkog liberalizma, u svojoj kasnijoj inkarnaciji postao je pravovjerni bilten srpskog nacionalnog projekta. Ne onog u rukavicama, nego onog pod čizmom, u kojem se svaki pluralizam gasi – novinama, a onda i policijom. Nije tu bilo mjesta za drukčije mišljenje, a pogotovo ne za „hrvatsko pitanje“ na prostoru Crne Gore. Zadnjih godina, Borba – u novom ruhu, kao online medij, sa starim refleksima – redovito se koristi kao platforma za diskreditaciju svega što je hrvatsko, katoličko, dalmatinsko. Kad hrvatska zajednica u Tivtu zatraži školu, odmah stiže reagiranje: „provokacija“, „tiha kolonizacija“, „ustaška nostalgija“. Kad se Hrvatsko građansko društvo Boke kotorske oglasi o kulturnim pravima – „hrvatski ekstremisti“. Retorika je oštra, sirova i povremeno paranoična, ali uvijek usmjerena u istom pravcu – prema istiskivanju hrvatskog faktora iz Boke“, navodi hrvatski Max portal koji nije baš obavio svoj novinarski dio posla na valjan način i istražio šta je portal Borba u stvari.

Oni su otišli i korak dalje i napali NVO organizaciju Miholjski zbor te naveli da ako je Borba medijski aparat onda je Miholjski zbor naš paracrkveni brat.

„NVO bez stvarne civilne naravi, a s jasnom misijom: obraniti Boku od svega što miriše na hrvatski identitet. Ova organizacija iz Grblja, formalno posvećena „očuvanju srpskog duha i svetosavlja“, u praksi je postala ideološka ispostava Srpske pravoslavne crkve i propagandni odred za unutarnju upotrebu. Njihova „kulturna djelatnost“ zapravo je stalna ofenziva na sve što podsjeća na hrvatski povijesni kontinuitet u Boki. Kad se slavi svetac – zove se samo srpske učenjake, hrvatske se prešućuje. Kad se obilježava događaj – podmeće se tumačenje po kojem su svi Bokelji „Srbi katolici“.  A kad se održi Fašinada, Miholjski zbor objavi priopćenje u kojem kritizira „kroatizaciju Boke“ i izražava zahvalnost Thompsonu što je „otkrio prikrivene ustaše iz Boke kotorske“, naveo je portal koji inače brani jednog od glavni propagatora ustaške ideologije, pjevača Marka Perkovića Thompsona koji nacistički pozdrav koristi kao uvod u svoju najpopularniju pjesmu „Bojna Čavoglave“.

Oni navode da ovo nije više ni komično ni folklorno – to je organizirana kampanja kulturnog i identitetskog potiskivanja.

„Hrvati, iako autohtoni i ustavno priznati narod u Crnoj Gori, u očima Miholjskog zbora ispadaju strano tijelo, prijetnja, virus koji treba izolirati. Taj stav se prelama kroz sve – od simbolike do jezika, od škole do politike. U svim tim istupima zrcali se ista logika: Boka kotorska se ne može priznati kao hrvatski kulturni prostor jer bi to značilo priznati da je Zapad ovdje bio prije Istoka. Da je barok došao prije svetosavlja. Da je Dubrovnik stajao gdje Cetinje još nije ni bilo. I zato se vodi tihi rat – ne s oružjem, nego sa simbolima, narativima i manipulacijama. Miholjski zbor sustavno negira hrvatsku prisutnost u Boki, osporava javne manifestacije Hrvata, etiketira hrvatske udruge kao „neprijateljske“, a kulturnu baštinu prisvaja kao „srpsku“. I to ne radi s marginâ, već uz tihu podršku vlasti, eparhije i medijskih satelita poput Borbe. Hrvati se tako nalaze u položaju kulturnih partizana – okruženi, ali još ne poraženi. Boka kotorska je stoljećima bila hrvatski kulturni arhipelag u pravoslavnom zaleđu. I ostat će takva – dokle god svira Fašinada, dokle god stoji Katedrala sv. Tripuna, dokle god postoji Bokeljska mornarica i hrvatska riječ u Tivtu, Donjoj Lastvi i Prčnju. Miholjski zbor i Borba mogu lagati, prijetiti i izvrtati povijest, ali ne mogu prebrisati tisuću godina hrvatske prisutnosti. Jer, kako bi rekao jedan stari Kotoranin – “Kamen pamti, a more ne zaboravlja“, zaključuje se u tekstu.

Prije svega, mora svakome biti jasno – Borba nikada nije niti će pledirati da bude antihrvatski mediji. Naš portal je redovno prenosio saopštenja hrvatske manjinske zajednice u Crnoj Gori, kao i njihovih političkih stranaka poštujući i uvažavajući njihovo prisustvo u političkom, kulturnom i svakom drugom biću Crne Gore. Borba se takođe neće savijati pred zagrebačkim propagandistima i diplomatskim ispostavama zvaničnog Zagreba koje su krenule u ofanzivu na Crnu Goru samo zato što im je Demokratska partija socijalista pala sa vlasti i jer ne mogu više da utiču na crnogorsku politiku koja je tokom vladavine DPS-a bila na liniji Zagreba u promociji stavova o „velikosrpskim agresijama“, agresivnim hegemonijama a gdje se unižava duh Crne Gore.

Jasno je da je zvaničan Zagreb pokrenuo diplomatsku ofanzivu ne bi li zaustavio Crnu Goru na njenom putu u Evropsku uniju a nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen, a zbog čega su predsjedniku Skupštine i šefu NSD-a Andriji Mandiću, potpredsjedniku Vlade i lideru Demokrata Aleksi Bečiću, kao i lideru DNP-a Milanu Kneževiću zabranili ulaz u Hrvatsku zbog navodnih promovisanja antihrvatskih stavova. U odluci nisu smjeli ni da pomenu Rezoluciju, kako se ne bi zamjerili svojim evropskim partnerima ali Borba zna šta se iza brda valja. Očigledno ova država, kao jedna od nasljednica bivše Jugoslavije (a možda sa malo mračnijom prošlošću iz Drugog svjetskog rata) očigledno nije spremna da se suoči sa svojom mračnom prošlošću koju odlikuje pokolj Srba, Jevreja i Roma pa sada na sve moguće način udaraju na Crnu Goru, a sada i na naš portal, ne bi li u svom paničnom strahu pokušali da sačuvaju ono što se sačuvati ne može.

Nema ovdje očigledno ni govora o velikosrpskoj ideji niti promociji bilo kakvih velikodržavnih projekata, već je diplomatski fakat da Hrvatska pokušava da ponizi Crnu Goru kao i njenu vlast a kako bi zaustavila put Crne Gore u EU dok god na vlast ne dođe neko ko se Hrvatima sviđa, koji bi poklonio Prevlaku (možda i čitavu Boku, a što ti mediji možda i žele), Jadran, da se prizna velikosrpska agresija u ratovima 90-ih a što bi predstavljalo poniženje ne samo za Crnu Goru već i za 40% stanovništva koji govori srpskim jezikom u Crnoj Gori.

Nadalje, kada govore o Dubrovniku i činjenici je li Zapad bio ovdje prije Istoka, mora se istaći da u vremenu kada Dubrovnik bio potpuno zasebna država – Hrvatska nije postojala ni u naznakama. Svjedoci smo vjekovnog kontinuiteta Venecijanaca koji su držali gro obale pa sve do Bokokotorskog zaliva, te da je sama Boka ušla u sastav Crne Gore 2006. ako bi se tako posmatrali istorijski fakti. Naravno, na tim prostorima su se smjenjivali i Francuzi, kao i Austrougari. Hrvatske države tada nije bilo ni u pomisli, ta ideja se pojavljuje tek nakon oslobođenja 1918. godine kada je srpska i crnogorska vojska faktički oslobodila sve ostale narode od Austrougara, a deceniju ranije i od Osmanskog carstva.

Što se čuvenog Dubrovnika tiče, možda su zaboravili zagrebački mediji da je upravo ovaj velelepni grad, centar trgovine prošlog vijeka i jedan od bisera Mediterana bio u sastavu Zetske banovine a što se u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca smatralo za nastavak Crne Gore. Moguće je da su i taj dio donekle zaboravili. Tako da kada govore o Boki kotorskoj kao hrvatskoj teritoriji (sa potencijalnim teritorijalnim pretenzijama) Borba, iako prepoznata kao srpski medij u Crnoj Gori, će uvijek stati u odbranu dostojanstva kako Boke tako i same Crne Gore. Suživot pravoslavnog i katoličkog življa u Boki kotorskoj predstavlja upravo ono što Crna Gora jeste (može se provjeriti i podatak koliko Srba Katolika živi u Boki kotorskoj, možda bi to zagrebačkim kolegama bio zanimljiv podatak). Borba nikada neće omalovažiti hrvatsku kulturnu zajednicu u Boki kotorskoj, afirmisaće je, isto kao što će da afirmiše i srpsko nacionalno i pravoslavno biće Nevjeste Jadrana, a gdje je osnovana jedna od prvih arhiepiskopija Srpske pravoslavne crkve upravo od Svetoga Save, prvog arhiepiskopa srpskog. Ukoliko se nastavi medijska i diplomatska ofanziva, Borba će, kao i uvijek, našim čitaocima razobličiti šta se u stvari iza brda valja i ko je u stvari taj nezgodni komšija koji ima problema i sa Slovenijom, i sa našom državom, i sa BiH, a pogotovo sa Srbijom. Možda nije do nas, nego do vas?

Tagovi