Nedaleko od istoimene rijeke, na istoku Srbije, podno Homoljskih planina, jedan srpski kralj izgradio je svoju zadužbinu.
Doduše, da je kralj Milutin podigao manastir Vitovnicu, zapravo navodi narodno predanje, budući da ne postoje relevantni dokazi o tome ko je sagradio ovaj manastir. Ne samo da nije očuvana osnivačka povelja, nego u ovoj svetinji ne postoji nikakav natpis koji svjedoči o tome ko je ktitor, kao što ne postoji ni ktitorska kompozicija.
Pa ipak, očuvano narodno predanje gradnju manastira Vitovnica vezuje za period vladavine srpskog kralja Milutina Nemanjića. Mada postoji uvjerenje da je na tom mjestu ranije postojala svetinja, pa ju je pomenuti srpski kralj zapravo obnovio.
Kamen sa dvojezičnim natpisom
Iako je narodno predanje jasno i gradnju manastira Vitovnica vezuje uz ime srpskog kralja Milutina, u sjevernom zidu ove svetinje, za koji se zna da je kasnije dozidan, postoji jedan kamen na kome je dvojezični natpis.
I upravo taj kamen unosi dodatnu zabunu oko toga ko je izgradio manastir Vitovnicu.
Osim na starosrpskom jeziku, taj kamen sadrži i natpis na jermenskom jeziku. U njima se pominje crkva, koja je bila posvećena Svetim apostolima Petru i Pavlu, a koja je bila izgrađena 1218. godine. Vlad, koji je bio sin Babugov, naveden je u tim natpisima kao ktitor ove svetinje, koja se nalazi nedaleko od Petrovca na Mlavi.
Nema preciznijih podataka otkud taj kamen baš tu, kao što nema sigurnih podataka ni o tome ko je zapravo bio Vlad, koji se u tim natpisima pominje kao ktitor manastira Vitovnice.
Dve se pretpostavke vezuju za taj kamen. Jedna navodi da je bio deo nekadašnje svetinje koja se na tom mjestu nalazila. Prema drugoj teoriji, u obližnjem selu Ždrelo nekada je postojala jermenska crkva, pa je odatle i donet taj kamen i ugrađen u manastirsko zdanje.
Pa ipak, nije jasno i dalje ko je tačno bio Vlad, odnosno njegov otac Babugov, te da li je njegovo porijeklo bilo srpsko ili jermensko, a možda čak i bugarsko.
No, bilo kako bilo, pretpostavka da je srpski kralj Milutin podigao današnji manastir, prihvaćena je na osnovu narodnog predanja, iako se smatra da je na tom mjestu i ranije postojala svetinja.
Vodenice zaslužne za naziv svetinje
Danas je manastir Vitovnica mnogima poznat kao mjesto na kome se nalazi vječno počivalište Svetog Tadeja Vitnovničkog, koji je u naslijeđe ostavio mnoge mudre misli.
Posebno je zanimljivo pomenuti podatak o tome odakle vodi porijeklo naziv ove svetinje, u čijoj blizini se nalazi i istoimena rijeka. Upravo ona i vodenice koje su nekada tu postojale smatraju se zaslužnim za nastanak naziva ove svetinje.
Termin vitlo je najpribližniji točku, ali u ovom slučaju onom vodeničkom. Ali se naziv Vitovnica može dovesti u vezu i sa glagolom vitati, koji se slobodno prevodi kao boraviti ili obitavati.
Još je zanimljiviji podatak da je “vitalište inoka” bila krilatica, koja se vezivala uz ovaj manastir tokom srednjeg vijeka, a sve zato što su zaista i jesu obitavali monasi, i to mahom oni koji su sa dalekog Sinaja pristigli u to doba na područje naše zemlje.
(TELEGRAF.RS)
